Prva nedjelja došašća - razmišlja pater Hrvoje Mravak

Uz liturgijska čitanja prve nedjelje došašća razmišlja pater Hrvoje Mravak:

Bdijenje, „budni budite“, možda su ključne riječi Došašća, u kojem nas Gospodin Isus poziva da naučimo prepoznavati znakove vremena: u svijetu, u našem hrvatskom narodu, u našim srcima. Isus koristi apokaliptičan govor i naviješta neminovnu budućnost „posljednjih vremena“. Ipak, više puta u Evanđelju ističe, kako jedino Otac zna sat i čas kada će to vrijeme doći. – I doista, „bezizlazna tjeskoba naroda“ i „huka mora“ stvarnost su svakog vremena, prije i poslije Isusovog dolaska na Zemlju, sve do naših dana, u kojima možda više nego obično osjećamo teško stanje u Domovini te prijetnju terorizma i strah koju ona proizvodi u svijetu. – Mnogi ljudi su u strahu od „onoga što prijeti svijetu“, od sila zla koje se protive Bogu i čovjeku.

Isusa, međutim, više od tog općeg društvenog okruženja, zanima ljudsko srce: tvoje i moje; jer dobro zna (a i povijest nas tako uči) da ako se ono ne preobrazi, tako da u njemu kraljuje Ljubav, svaki novi oblik vladavine i društvenog poretka bit će samo produženje nutarnjeg i vanjskog ropstva. – Isusova riječ vrijedi i tada i danas, pa sve do Sudnjega dana i upozorava nas: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama.“ On dobro poznaje trostruku napast, koja Ga je salijetala u pustinji i koja svednevice salijeće i naše srce: 1.) napast na neumjereno posjedovanje (novca, pića, hrane, tijela drugog, znanja i briga) iza koje stoji prazno srce, 2.) neuredna želja da budem čašćen i da mi se dive, koja pak govori o temeljnoj nesigurnosti s kojom plutam ovim svijetom; i 3.) oholost života, iza koje stoji strah da na vidjelo ne dođu prijeteće stvarnosti mog nutarnjeg bića, koje ne prihvaćam i skrivam od drugih. Iza svih tih neurednih „misli“ stoji laž koju mi je „neprijatelj ljudske naravi“ podmetnuo, a ja nekoć na nju pristao, i ona glasi: „Ti si promašaj, nisi vrijedna, vrijedan itd.“

Isus dobro zna da se sami ne možemo osloboditi tih veriga Zloga i zbog toga je, „On trajni lik Božji“, poljubio Zemlju svojim dolaskom / svojim došašćem, da izvrši „djelo Pravde“ i da „Juda“ bude spašena“, kako kaže prvo današnje čitanje. – Doista, djelom križa Isus slobodno uzima na se sve ono prijeteće, neugodno, grešno što se u našim srcima nakuplja, i nudi nam zauzvrat život u izobilju, već ovdje na Zemlji (uz svu patnju i bol koji i dalje postoje, ali nam nisu više prijeteći). – Jer kako psalam pjeva: „Prisan je Gospodin onima koji ga ljube.“

Koji je naš udio u toj besplatnoj Božjoj razmjeni s nama? – Prije svega otvoriti se daru koji nam Isus posredstvom svoga Duha nudi; učvrstiti svoja srca i biti budni „i u svako doba moliti da uzmognemo umaći svemu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega“.  Biti budan znači biti osjetljiv za pokrete koji razni događaji dana – ugodni i neugodni – ostavljaju u mom srcu, i ne prelaziti preko njih, nego u svom molitvenom osvrtu na dan ostati neko vrijeme u dodiru s njima, jer ti nutarnji pokreti su kraljevska vrata preko kojih mi Gospodin, u ovo milosno vrijeme zornica i došašća, dolazi u susret. – Tu radost koja jedina do kraja utažuje žeđ tvoga i moga srca, želim ti dragi slušatelju. Hvaljen Isus i Marija!