Islamski "Makassed" u doktrinarnoj borbi protiv muslimasnkog ekstremizma

Islamski ekstremizam i strahote koje ga prate pokazali svijetu intelektualnu i egzistencijalnu krizu koja pogađa muslimanski svijet. To je kriza koja ne dotiče samo arapski svijet. U Libanonu, kao i u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Beču, Ateni i drugdje, nizom kongresa i konferencija žurno se  nastoji pojasniti i razlučiti što Islam jest, a što nije; te širiti "umjerenu i prosvijetljenu" muslimansku kulturu, da se poslužimo već priznatom terminologijom.

Kako smo već izvijestili, mali korak u tom smjeru učinjen je ovoga tjedna u Libanonu, objavom islamske udruge "Makassed", službenoga tijela libanonskih Sunita, trostranični dokument pod nazivom "Bejrutska deklaracija o vjerskoj slobodi" od 20. lipnja 2015. g. Dokument su pohvalili kršćanski intelektualni krugovi u Libanonu, inače osjetljivi na ovo pitanje.

Stvorena je stalna koordinacija između udruge Makassed, najstarije i najvažnije sunitske organizacije u Libanonu; i kršćanske skupine Saydet el-Jabal, s ciljem konsolidacije postignuća zajedničke kulture i za obranu suživota, koji je ozbiljno ugrožen vjerskim i političkim ekstremizmom koji je – kako prenosi agencija AsiaNews – „izgmizao“ između muslimana i kršćana.

Ovaj je dokument tim potrebniji zbog izbijanja islamofobije, pojačanom od strane samih muslimana a što na društvenim mrežama koriste, osobito u zemljama gdje muslimani čine manjinu. Prema dostupnim podacima, u svijetu danas živi 1,2 milijarde muslimana, a značajan postotak ih živi u zemljama kao "ne-muslimani".

"Mislili smo da je naše otvoreno i liberalno društvo, s multikulturalnim sastavom, sigurno od ove pojave – dodao je savjetnik bivšeg premijera, Saad Haririja – danas smo iznenađeni i impresionirani njegovom zaraznošću, posebice među mladim ljudima, iako je i dalje riječ o manjini".

Ekstremizam u muslimansko društvo prodire kroz kapilarnost, koju je teško nadzirati. Njegova se načela šire putem "podzemnih religioznih učenja", imama iz "Bog zna odakle i od koga" utuvljujući duha među ljudima, što dovodi do kulture koja isključuje ono 'drukčije'".

U "Beirutskoj deklaraciji" konačno se pojašnjava nastava islamskog nauka po pitanjima kao što su: priznavanje slobode vjere i nauka, poštovanje slobode savjesti, poštovanje dostojanstva ljudskoga bića, pravo na različitost, poštovanje pluralizma, pravo na sudjelovanje u politici i društvu, izgradnja civilizirane države, poštovanje Povelje o ljudskim pravima itd.

"Boriti nam se protiv ekstremizma unutar samog  Islama" – inzistira Mohammad Sammak. Ne možemo se zadovoljiti s praznim izjavom: ovo nije Islam. Trebamo muslimane uvjeriti argumentima muslimanske vjere i Kurana." U Libanonu, kao i u ostatku svijeta, mir dolazi kroz izgradnju čvrste doktrinarne podloge, koja može zaustaviti val ekstremizma i isključiti vjerske motive. Zahvaljujući Makassedu "Bejrutskoj deklaraciji", ovi su argumenti sada obogaćeni novim sadržajem (tekstom).