Dvadeset druga nedjelja kroz godinu - razmišlja pater Anto Lozuk

Dvadeset druga nedjelja kroz godinu, pater Anto Lozuk 

U posljednjim desetljećima riječi 'Zakon', propis', 'zabrana' postale su vrlo nepopularne u prostoru Crkve. Doživljavamo ih kao prijetnju slobodi i sreći djece Božje, kao štetno naslijeđe tamnih stoljeća crkvene povijesti, kao nepotrebni balast kojega treba što prije odbaciti. Tako se dogodilo da je Crkva postala institucija u kojoj se vrlo lako zaobilaze zakoni, propisi i zabrane... To kao da je sasvim u skladu s evanđeoskom porukom ove nedjelje: apostoli su, naime, imali običaj zaobilaziti propise koje se odnose na jelo. Farizeji su to primijetili i strogo upozoravaju Isusa. Isus uzima apostole u obranu i opravdava ih.

No, u raspravi, koju nam donosi Evanđelje, nije toliko riječ o Zakonu koliko o razlici između 'biti čist' i 'biti nečist'. Farizeji su silno inzistirali na toj razlici. Složeni propisi koji su se odnosili na čišćenje u početku su vrijedili samo za svećenike. Zakon, objavljen po Mojsiju, nije od običnog puka zahtijevao da obdržava ove propise. No, farizeji su ih nametnuli svima. Isus dobro poznaje izvorne zahtjeve Zakona. Naglašava da treba razlikovati Božje zapovijedi od ljudskih predaja. Bog ne gleda na izvanjski čin nego na čovjekovo srce.

Prije svega, dakle, trebamo se pitati, što je zapravo s našim srcem. Koji nas motivi vode? Evanđeoski ili čisto ljudski? Želimo li vršiti Božju volju ili želimo nešto drugo? Trebali bismo zatim ispitati posljedice određenih stavova i postupaka. Npr., koje su posljedice liberalnog stava prema Crkvenom zakonu. Brzo ćemo ustanoviti da u svemu nisu dobre, odnosno, prema nekim statistikama upravo su katastrofalne: masovni otpadi od vjere, masovne apostazije, kriza zvanja, opća ravnodušnost prema vjeri, skandali. Ove posljedice jasno govore ne samo da smo iz svojih srdaca uklonili kršćanske motive, nego da smo izgubili i smisao za realizam.

Stari Izraelac je promatrao Zakon kao posebni Božji dar, najveći od svih darova. Židovi još i danas blagdanom Šavuot slave datum kada su od Boga primili Zakon. Ovaj blagdan datumski i po svom odnosu prema Pesahu (Pashi), najvećem blagdanu, odgovara našem blagdanu Pedesetnice (Duhova). Za vjernog Židova Šavuot je posebno radostan blagdan, po svom karakteru sličan našem Božiću. Vjerni Židov nikada neće ni pomisliti da bi Zakon bio nekakav oklop, ropstvo. Za njega Zakon predstavlja Božje svjetlo na svijetu, jasnoću u životu, put slobode u djelovanju. Zakon je dar po kojemu Bog obasjava životni put svome narodu i svakom pojedinom članu naroda. Zakon je znak Božje prisutnosti. Nitko ga ne smije mijenjati: niti mu se smije što dodavati, niti oduzimati. No, učeni i posebno od Boga odabrani ljudi, rabini i proroci, dužni su izlagati i tumačiti Zakon vjernom puku.

Tamo gdje dvoje ili troje ljudi zajedno žive uvijek postoji nekakav pravilnik ponašanja; inače se takva zajednica brzo raspada. Svaka, pa i najmanja udruga ima svoj statut, svoj sustav propisa i zabrana, često strog i dobro razrađen sustav sankcija kojima se kažnjavaju prekršitelji i odstranjuju štetni članovi. I u Crkvi mora postojati zakon, moraju postojati propisi i zabrane. Svaki realan čovjek zna da zakon, istina, ograničava slobodu, ali je u isto vrijeme usmjerava i vodi prema ispunjenju. Zakon i za nas kršćane predstavlja put prema Bogu. Zakon nije Bog, ali je put prema Bogu. Ne smijemo ga proglasiti Bogom, kao farizeji, ali bismo ga ipak trebali obdržavati.