Malim otočnim držvama prijeti opasnost nestajnja

Male otočne države mogle bi zbog klimatskih promjena nestati s lica zemlje – upozorio je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, nadbiskup Bernardito Auza, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, ističući potrebu prihvaćanja zajedničke odgovornosti, financijskog ulaganja te da se siromašnim državama omogući bolji pristup izvorima obnovljive energije.

Rast temperature i razine mora, zagrijavanje atmosfere, tropski i drugi cikloni, te promjene u oborinama prijete ne samo okolišu i razvoju malih otočnih država njego i njihovoj opstojnosti. Svi smo moralno obvezni napredovati mijenjajući prije svega pristup razvoju, ciljajući na energetsku učinkovitost i na zamjenu fosilnih goriva – ustvrdio je nadbiskup.

Politika, religija, ekonomija, znanost, svatko ima dati svoj prinos, a pristup treba biti opći, jer su – kako veli enciklika 'Laudato sì', okolišna i društvena kriza – nerazdvojive. Promatrač je Svete Stolice potaknuo svjetske vođe da na skorom pariškom skupu o klimi, mjesto 'logike probitka' preuzme 'odgovornost'; da se poveća financijsko ulaganje u održivi razvoj te da bogatije države pomognu siromašnijima kako bi stekle bolji pristup obnovljivim energijama. Dakle strah da bi otočne države mogle nestati, stvaran je, a najviše zabrinjava porast morske razine – objasnio je Antonello Provenzale, ravnatelj Zavoda za geološke znanosti i izvore u Pisi.

Najviše zabrinjava neujednačen razvoj, koji je u posljednjim godinama postao još brži. Očekuje se da bi se razina mora u sljedećih osamdeset godina mogla podignuti za pedesetak centimetara, što je vrlo mnogo, jer će se odraziti na nizinska područja u svijetu, posebice na pacifičke otoke, također i na Maldive u Indijskom oceanu, otočje Fidži, čije se stanovništvo namjerava preseliti drugdje, te Mikronezijsko i Kapverdsko otočje. Te države uopće nisu sudjelovale u klimatskim promjenama, stoga treba da mislimo na njih ne samo kad su u pitanju godišnji odmori, nego i kada im prijeti stvarna opasnost – istaknuo je ravnatelj Provenzale.

Na primjedbu kako će rast morske razine povećati slanost tla i zemnih voda, rekao je da će se najviše odraziti na podzemne vode u priobalju. Podzemne vode su vode budućnosti i stoga je shvaćanje utjecaja slanosti na podzemne vode i njihovo korištenje vrlo važan problem ne samo za otoke nego i za kontinentalne krajeve – ustvrdio je Provenzale.

O očekivanjima od pariškoga skupa o klimi, rekao je da su nadanja velika, iako pokazatelji ne ohrabruju. Mnogo se raspravlja, ali je vrlo teško ostvariti sporazum. Problem nije lak, jer je u pitanju budućnost, stoga se s njim  valja sučeliti usvajajući zahtjevne, skupocjene i neugodne odluke – primijetio je Provenzale.

Nije lako ostvariti smanjenje stakleničkih plinova. Jasno je da je to glavni cilj koji zahtijeva niz promjena u proizvodnji energije, u industrijskoj strukturi. Osim što je teško ostvariv, tu su i primjedbe da bi temperatura rasla i kad bi se ispuštanje stakleničkih plinova 'zaledilo', te da se stoga valja prilagoditi sadašnjem stanju. To zapravo znači da bi u poljodjelstvu trebalo stvoriti biljne vrste otpornije na sušu nego na ekstremne vremenske prilike, preispitati strategiju upravljanja vodom kao i strategiju javnoga zdravstva. Jedno i drugo valja istodobno ostvarivati. Europska unija zahtijeva da svaka država osmisli strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama – zaključio je Provenzale.