Svetkovina apostola Petra i Pavla - p. Anto Lozuk

Uz liturgijska čitanja svetkovine Petra i Pavla, razmišlja p. Anto Lozuk:

U životu trebamo učitelje i uzore. Na današnju svetkovinu slavimo dvojicu ponajvećih – apostolske prvake Petra i Pavla. Oni nam danas žele govoriti, oni nas žele voditi. Petar stupa pred nas s dvostrukim znakom. Prvi znak jest mreža, drugi ključevi. Mrežu je odabrao sam, u skladu s obiteljskom tradicijom i životnim okolnostima; ključeve mu je dao Bog. Mreža predstavlja njegovu svagdašnjicu, tvrdu borbu za preživljavanje; a ključevi su dar, nezasluženi Božji dar, znak poslanja kojim je opečaćen – dar po kojemu je Petar zakoračio u vječnost i edobio vlast nad njom.

I Pavao je obilježen dvostrukim znakom. Prvi znak jest šator, drugi mač. Njihovo značenje je gotovo isto kao Petrovih znakova. Proizvodeći šatore, Pavao je zarađuje svagdašnji kruh. Uz to dobiva milost da radikalnije i smionije od drugih ljudi uđe u posjed Božjih tajni. I upravo njima, Božjim tajnama, on je oboružan, drži ih u ruci poput oštrog mača, zabija ih u zbivanja ovoga svijeta i mijenja njihov tijek.

Petrovi ključevi i Pavlov mač jesu veliki dar Crkvi i svijetu. U ključevima darovan nam je prostor posvećene Institucije, sveti sakramentalni prostor, prostor zagarantiranog susreta s Bogom i Božjim darovima. Pavlov mač pak simbolizira slobodni, smioni, radikalni let prema Bogu izvan institucionaliziranih prostora.

I svatko od nas primio je od Boga dvostruki dar: svagdašnjicu i vjeru. I svatko od ima odgovornost za vrijeme i prostor u kojemu se nalazi i ima zadatak oblikovati svijet u sebi i oko sebe. Više nego ikada svijet danas treba odvažnih kršćana, treba onih čiji su stavivi čvrsti i jasni, koji su spremni svjedočiti za dobroga Boga i biti tu za druge ljude. Nemojmo misliti da mi mali ljudi nemamo tu što reći! Nije istina! Svi pokreti dolaze odozdo, iz baze. Nije Lenjin stvorio komunizam ni Hitler nacizam; nisu Bin Laden i El Bagdadi stvorili terorizam niti su priglupe filmske i estradne zvijezde stvorile moralni kaos našeg vremena (premda djeluju kao njegovi glavni promotori). U mutnoj, nezadovoljnoj, bolesnoj bazi – u malom čovjeku, u masi, u prostorima pojedinih duša i zajedničkog života malih  ljudi prvo se nagomilavaju goleme količine negativnih osjećaja i negativnih snaga, a onda u sudbonosnom trenutku, često kroz vlastoljubive i častohlepne šarlatane, sve to najednom izbija van... Ako se potrudimo da prostor u sebi i oko sebe ispunimo pozitivnim, evanđeoskim snagama, svijet će uskoro izgldati vedrije i sretnije. A i mi s njime.

Apostoli Petar i Pavao dar su Crkvi Božjoj, ali u isto vrijeme predstavljaju uzore i poziv upućen nama. Uzori su osobito u tome što su na idealan način objedinjavali nebeski dar sa zemaljskim. Uzori su također jer su taj dar kroz život nosili odlučno i vjerno sve do mučeničke smrti. I u posudu našeg zemaljskog života Bog želi spustiti svoj dar. Možda uspijeva samo djelomično, a možda uopće ne uspijeva... Molimo apostolske prvake da nam izmole nešto od svoje odlučnosti i nešto od svoje vjernosti.