Ženski genij - srce koje vidi

U formaciji ili odgoju srca – žene su učitelji svijeta. „Srce koje vidi“ jedan je od načina definiranja „ženskog genija“ – rekao je nadbiskup Bernardito Auza, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, na konferenciji o ženama i promicanju ljudskoga dostojanstva, 18. ožujka, u New Yorku.

Sveti Ivan Pavao II. govorio je o osobitoj briljantnosti žena u brizi za neotuđivo dostojanstvo svake osobe kao o „ženskom geniju“. Danas smo tu – rekao je mons. Auza na konferenciji – kako bismo promislili o tom geniju, slavili ga, zahvalili Bogu na njemu te zahvalili i pohvalili žene – osobito naše majke i sve žene koje su se skrbile za nas, odgajale nas, obrazovale nas, voljele nas i… disciplinirale nas!

Ljudsko dostojanstvo odnosi se na neotuđivu vrijednost svake osobe, neovisno o njezinim svojstvima. Svaka osoba ima takvo dostojanstvo, a jedini ispravni odgovor na nj jest ljubav. Međutim, većini je jasno da žene u tome prednjače u usporedbi s muškarcima – primijetio je mons. Auza.

Govoreći o proširivanju utjecaja ženskoga genija, na dobro pojedinaca i društva, stalni je promatrač Svete Stolice kazao da je „dublje priznanje i veće poštovanje prema tom geniju ključ borbe protiv nasilja nad ženama“. U tom kontekstu, mons. Auza je napomenuo kako temeljni cilj vladi jest pravedan društveni poredak u kojem se jamče i poštuju prava svake osobe. Međutim, ljudima je potrebno više od birokrata koji ispunjaju svoje dužnosti – treba im ljubavlju ispunjena osobna briga.

Potrebna je „formacija srca“, odnosno „srce koje vidi“ gdje postoji potreba za ljubavlju i djeluje u skladu s tim; srce koje prepoznaje osobu i ne postupa s njom samo kao s klijentom, pacijentom ili sastavnicom, već kao s nositeljem dostojanstva. U toj formaciji srca, žene su „učitelji svijeta“, a „srce koje vidi“ jedan je način definiranja ženskoga genija – primijetio je.

Premda je povijest ispisana pobjedama careva i ratnika, čitava civilizacija, a i Crkva, ima neisplativ dug zahvalnosti prema često nezapaženom i nepoznatom doprinosu žena, „koje su oblikovale civilizacije poput tihog, ali stalnog toka dubokih voda koje oblikuju rijeke“.

Istinski ljudski napredak – napredak u odnosu jednih prema drugima – često nije privlačna medijska tema, ali ima „možda i veće posljedice od znanstvenih i tehnoloških izuma“ – rekao je nadbiskup, navodeći na kraju neke od istaknutih žena u drami „ljubavi i skrbi za čovječanstvo“: Louise de Marillac, Francis Xavier Cabrini, Elizabeth Anne Seton, Dorothy Day te Majka Terezija.