Novim putom koji je otvorio Isus ne idu oni koji svojataju vjeru, zatvarajući se u
elitne skupine koje preziru druge – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na današnjoj
misi u kapeli Doma Sveta Marta. Komentirajući čitanje iz Poslanice Hebrejima, Papa
je rekao da je Isus „novi i živi put“ kojim moramo ići „slijedeći njegovu volju“.
Ima pogrešnih oblika kršćanskoga življenja; postoje „mjerila da se ne slijede pogrješni
načini življenja, a jedan od njih je svojatanje spasenja“ – istaknuo je Sveti Otac.
Istina je, Isus nas je sve spasio, svakoga poimenično, to je dakle osobno spasenje.
Gospodin me zaista spasio, pogledao me, svoj je život žrtvovao za mene, otvorio mi
vrata spasenja, novi put za mene; svatko dakle može reći: „za mene“. No moglo bi se
zaboraviti da nas pojedinačno spašava, ali u narodu. Gospodin uvijek spašava u narodu
– ustvrdio je Papa. Čim je pozvao Abrahama, obećao mu je da će od njega učiniti
veliki narod; Gospodin nas spašava u narodu. Stoga pisac Poslanice Hebrejima veli:
Pazimo jedni na druge! Ne postoji spasenje samo za mene. Ako tako shvaćam spasenje,
griješim; idem krivim putem. Svojatanje spasenja jest pogrješan put – ustvrdio je
Sveti Otac. Tri se mjerila protive svojatanju spasenja: „vjera u Isusa koja pročišćava“,
nada „koja upravlja naš pogled prema obećanjima i vodi nas naprijed“ i „djelotvorna
ljubav“: uzajamna pozornost kako bismo jedni druge poticali na ljubav i dobra djela.
Kad sam pak u župi, zajednici, bez obzira kojoj, ja sam tu, mogu svojatati spasenje
i samo brojčano pripadati zajednici – upozorio je papa Franjo dodajući: Ali da
ne bih svojatao spasenje, sam sebe moram pitati govorim li i naviještam vjeru; govorim
li i širim nadu; vršim li, govorim i širim djelotvornu ljubav“?. Ako se ne govori
u nekoj zajednici, ako jedan drugomu ne pomaže u tim krepostima, onda pripadnici te
zajednice svojataju vjeru. Svatko se skrbi za svoje spasenje, ne vodi brigu o spasenju
svih, o spasenju naroda. A Isus je u narodu, u Crkvi, spasio svakoga – objasnio je
Papa. Pisac poslanice Hebrejima – nastavio je Papa – daje vrlo važan praktičan
savjet: „ne propuštajmo svoje sastanke, kao što to neki obično čine“. To se događa
kad na nekom okupljanju – u župi, i u skupini – osuđujemo druge, kada se primjenjuje
neka vrsta prijezira prema drugima. Nisu to vrata, nije to novi i živi put koji je
Gospodin otvorio – ustvrdio je Papa dodajući: Takvi podcjenjuju druge; ne dolaze
na zajedničke sastanke, izbjegavaju Božji narod; prisvojili su spasenje: spasenje
je njihovo i njihove skupine, a ne za čitavi narod. To je vrlo velika zabluda, a to
je ono što gledamo i nazivamo „crkvenim elitama“. Kada u Božjem narodu neki misleći
da su dobri kršćani, dobronamjerno, osnivaju takve skupine, oni zapravo svojataju
spasenje – upozorio je papa Franjo. Bog nas spašava u narodu, a ne u elitama, koje
smo stvorili svojim filozofijama i svojim shvaćanjima vjere. To nije Božja milost.
Stoga je Papa pozvao na ispit savjesti: težim li svojatanju spasenja, za sebe i svoju
skupinu, za svoju elitu, ili sam uvijek u Božjem narodu, ne udaljavam se od njega,
uvijek sam u zajednici, u obitelji: s govorom vjere, nade i djelotvorne ljubavi? –
kazao je Papa. Zaključujući propovijed Papa je molio Gospodina da nam udijeli
milost da se uvijek osjećamo Božjim narodom i osobno spašeni. Istina je da nas Bog
spašava pojedinačno, ali u narodu, a ne u skupini koju sebi stvaram – zaključio je
Sveti Otac.