Papa: dijalog s islamom, uz postojani identitet i uzajamno poštovanje

Susret i slušanje bitni su uvjeti za islamsko-kršćanski dijalog, a odgoj za otkrivanje i prihvaćanje razlika jest odgovor na nasilje – istaknuo je papa Franjo govoreći sudionicima Skupa, organiziranoga prigodom pedesete obljetnice otvaranja Papinskoga Instituta za arapski jezik i islamistiku u Rimu, osnovanog 1926. godine u Tunisu, koje je danas primio u audijenciju.
Najučinkovitiji lijek protiv svakog nasilja jest odgoj za otkrivanje i prihvaćanje razlike, kao obogaćenja i plodnosti. Podsjećajući da se islam i kršćanstvo pozivaju na Abrahamovo duhovno očinstvo, Papa je rekao da je danas kao nikad potreban Institut, izričito posvećen istraživanju i formaciji djelatnika dijaloga s muslimanima, a to je u ozračju postkoncilske obnove naslutila opća Crkva.
Napose islamsko-kršćanski dijalog zahtijeva strpljivost i poniznost u podrobnom proučavanju, budući da površnost i nestručnost mogu biti kontraproduktivni, čak i uzrokom neugodnosti i zbunjenosti. Potrebno je trajno i uporno zauzimanje da nas razne situacije i različiti konteksti ne zateknu nespremnima – istaknuo je Sveti Otac dodajući:
Posljednjih su godina, unatoč nekim nesporazumima i teškoćama, učinjeni pomaci u međureligijskom dijalogu, i sa sljedbenicima islama. Stoga je Papa, citirajući apostolsku pobudnicu 'Radost evanđelja', rekao da je „bitno“ vježbanje slušanja. Slušanje nije samo preduvjet za uzajamno razumijevanje i miroljubiv suživot, nego je i pedagoška obveza da možemo prepoznati tuđe vrijednosti, shvatiti zahtjeve i otkriti zajednička uvjerenja – kazao je Papa
Potrebna je dakle prikladna formacija da možemo, nepokolebljivi u vlastitom identitetu, napredovati u uzajamnom upoznavanju, jer prijeti zamka „pomirljivoga sinkretizma, koji je u konačnici prazan i navjestitelj totalitarizma bez vrijednosti. Komotan i popustljiv pristup, koji odobrava sve samo da izbjegne probleme, obično završava varanjem druge osobe, niječući njezino dobro koje je primila kao dar za velikodušno dijeljenje s drugima – upozorio je Sveti Otac.
Papa je poželio „vraćanje na izvore: kada se približimo nekoj osobi koja uvjereno ispovijeda vlastitu vjeru, njezino nas svjedočenje i uvjerenje potiče na razmišljanje o našoj duhovnosti. Susret je dakle u počelu dijaloga. Iz njega polazi osnovno upoznavanje drugoga. Ako se pak polazi od pretpostavke zajedničke pripadnosti ljudskoj naravi, onda mogu se nadvisiti predrasude i dvoličnosti, može se iz nove perspektive promatrati druge osobe – ustvrdio je Papa.
U tom pravcu ide povijest Papinskoga instituta za arapski jezik i islamistiku; ne zadovoljava se površnošću, nego vlastitim akademskim trudom „istražuje izvore, popunjava praznine, analizira etimologiju i predlaže hermeneutiku dijaloga. Po znanstvenom pristupu, nadahnutom čuđenjem i divljenjem, kadar je očuvati kompas uzajamnoga poštovanja i cijenjenja. S tim se pretpostavkama približava drugoj osobi, vrlo obzirno, bez podizanja prašine koja zamagljuje vid – ustvrdio je papa Franjo.
U istinskom procesu približavanja drugoj osobi, u poštivanju svake osobe, kultura i odgoj nisu dakle sporedni. Papa je Institutu, dragocjenom za Svetu Stolicu, poželio svjetliju budućnost, da još više bude uporište za formaciju kršćana, zauzetih u međureligijskom dijalogu, pod vodstvom Zbora za katolički odgoj, usko surađujući s Papinskim vijećem za međureligijski dijalog.
Na putu produbljivanja istine, potpuno poštujući osobu i njezino dostojanstvo, Papa želi da se nikada „ne iznevjeri glavna obveza slušanja i dijaloga“, utemeljena na jasnom identitetu, na oduševljenom, strpljivom i strogom traženju istine i ljepote, koje je Stvoritelj usadio u srce svakoga muškarca i žene, a koje se mogu otkriti u istinskom vjerskom očitovanju – zaključio je Sveti Otac.