Uz misna čitanja Druge nedjelje kroz godinu razmišlja pater Siniša Štambuk

U Ivanovu evanđelju predviđenom za Drugu nedjelju kroz godinu, Isus započinje svoje poslanje; svoje javno djelovanje. Odvojio se od Majke, rodbine i od zavičaja, obilazi gradovima i selima i propovijeda o kraljevstvu Božjem. Ako hoćete, On je onaj sijač iz Prispodobe o sijaču, koji sada započinje sijati…
Gotovo svi njegovi sunarodnjaci od reda sanjali su o obnovi Davidova kraljevstva i o staroj slavi. Očekuju Mesiju, kralja i vojskovođu koji će izbaviti Izraelski narod od njegovih ugnjetača. Očekuju velikog i strahovitog vođu, koji će razoriti sve neprijatelje i uspostaviti ponovno i zauvijek slavno Davidovo kraljevstvo, kojemu neće biti kraja. Takvoga kralja očekuju Izraelci… Ne nalazimo li u tome sličnost i s našim očekivanjima? Što očekujemo od naših političara i vođa; od naših vladara i predsjednika? Da nas tako vode, da nas nitko ne ugrožava i da živimo u miru i blagostanju; da svega imamo u izobilju te da nam bude dobro i ugodno u životu… Nije li možda tako? Eto sličnosti s očekivanjima Isusovih suvremenika…
Bog s druge strane šalje Isusa. Čovjeka ispunjena i prožeta milošću i Duhom Božjim; čovjeka blaga i ponizna, vedra i srdačna, koji sve uključuje i nikog ne odbacuje. Sve bez iznimke poziva u svoje kraljevstvo. Štoviše, možemo iz njegovih riječi zaključiti da najteži grješnici i grješnice imaju prednost; da njih prve poziva. Dakako, ne zbog toga što su ogrezli u grijehu ili što bi grješnik Bogu bio miliji od pravednika, nego zbog toga što su takvi ljudi najbliži propasti! Isus poziva sve ljude i hoće da se svi ljudi spase. No, žele li se Izraelci zaista spasiti i po čemu se to vidi?
Nakon što ga je Ivan nazočna pokazao i za nj posvjedočio na dan njegova krštenja, Isus opet prolazi onim krajem. Ivan ponovno, kao vjeran glas, svjedoči: Evo Jaganjca Božjega. Dvojica učenika koji su prošli put vjerojatno ostali osupnuti vidjevši otvoreno nebo i čuvši Božji glas, sada, čini se, osjećaju neodoljivu želju da pođu za Isusom. Kad ih Isus ugleda, zapita ih: Što tražite? – Rabbi, Učitelju, gdje stanuješ..? Andrija i Ivan toliko su privučeni Isusovom Osobom da žele vidjeti gdje Isus živi; gdje je njegov dom… žele zapravo biti s Njim…
Zanima li tebe gdje Isus živi? Jesi li privučen/privučena njegovom Osobom? Možda ne. Možda misliš kako sad imaš važnijega posla. Razumijem te i ne osuđujem. Mnogi danas tako misle. No, ako me Isus još uvijek nije privukao, ako se ne zanimam za Njega; ako se ne zanimam gdje stanuje i živi, mogu li očekivati da ću ga naći u času smrti? Je li pravedno i opravdano očekivati da nam Gospodin, za kojeg se ne zanimamo; za kojega ne nalazimo u ovom životu vremena, udijeli blaženu vječnost? Bi li bio spreman s onim koji se nikad za te nije zanimao ili se s tobom družio; koji ti nije dao prigodu za poznanstvo ili druženje, makar je za te znao i čuo da se za nj zanimaš… Bi li dakle bio spreman podijeliti svoju baštinu?
Opasno je čeznuti za ovim životom i ovozemnim dobrima, ukoliko to znači zapustiti vječni život i vječna dobra. Bog nam na kraju daje ono za čime smo žudjeli. Onima koji žive za ovaj svijet i ovaj život; daje upravo to, ograničeno i privremeno. Poslije se više neće imati čemu nadati i idu u nepoznato... Svima onima koji se zanimaju, Isus kaže: Dođite i vidite…
Andrija i Ivan koji pođoše za Isusom odoše i vidješe i nama navijestiše: Našli smo Mesiju! Našli su Mesiju! Gdje je Isus Krist, ondje je i Njegovo kraljevstvo! Isus već više od 2000 godina, po svem svijetu poziva i navješćuje Radosnu vijest koja je On sam. Čini to po bezbrojnim misama, svetopisamskim čitanjima, propovjednicima, misionarima… i tako već 20 stoljeća… Nećemo mu dakle moći reći da nismo znali.
Dragi slušatelju, ako misliš kako te je do sada Bog „nekako“ zaobišao, evo ja te sad – u Njegovo Ime – pozivam: Isus te ljubi i želi te upoznati, ali nije nametljiv niti agresivan. Upoznaj ga i zavoli, trajno čezni biti s Njim i na tvoje veliko čuđenje dat će ti ono čemu se nikad nisi nadao; učinit će te sretnim motriteljem njegove ljepote i baštinikom blažene mu vječnosti… Dođi i vidi… Amen.