2015-01-06 18:33:53

Analiza Georgea Weigela: Između dvije sinode


“Njemački problem” biskupa, na čelu s kardinalom Walterom Kasperom, koji žele promjenu stalne crkvene prakse nemogućnosti pripuštanja pričesti rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih, „afrički trenutak“ koji je ohrabrio sinodske oce da progovore protiv „očitih manipulacija“ u procesu prošlogodišnje izvanredne biskupske sinode tri su naglaska analize naslovljene “Između dvije sinode”, u časopisu Instituta za religiju i javni život „First Things“, koju potpisuje George Weigel, jedan od najutjecajnijih američkih komentatora religije i autora svjetski poznate biografije sv. Ivana Pavla II., „Svjedoci nade“.
Weigel sa žaljenjem ističe da su medijski izvještaji o sinodi bili plitki, promatrajući ju kroz prizmu „humanog, progresivnog Pape“ u bitci protiv konzervativnih neprijatelja Drugog vatikanskog sabora; no to je „krivo čitanje pape Franje, krivo shvaćanje stvarnih pitanja, lažno oslikavanje sinodske većine, nijekanje manipulacija koje su zaprljale sinodski proces i smiješna karikatura onih koje se gura u ulogu zlikovca“, piše Weigel.
Papa Franjo prepoznaje sadašnju krizu obitelji i ističe da je napadnuta kao nikad prije. Stoga je pozvao na ispitivanje krize kako bi se na nju moglo odgovoriti. Razlog zašto se takvo ispitivanje i odgovor nisu ostvarili u mjeri u kojoj se moglo nadati Weigel pronalazi dijelom u nastojanjima njemačkih biskupa na čelu s kardinalom Kasperom, zajedno s glavnim tajnikom sinode, kardinalom Lorenzom Baldisserijem, koji su, kako kaže, bili odlučni gurati u prve redove sinodske rasprave pitanje svete pričesti za rastavljene i civilno ponovno vjenčane katolike.
„Deset mjeseci prije sinode, pitao sam upućenog promatrača katoličkih pitanja u Njemačkoj zašto njemačko katoličko vodstvo inzistira na preokretanju pitanja svete pričesti za one u drugom civilnom braku“, nastavlja Weigel. „Dobio sam odgovor u jednoj riječi: 'novac'.“ Njemačku Crkvu, naime, financira takozvani „crkveni porez“ koji plaća svaki građanin koji ga izravno ne odbije. Međutim broj građana koji ga odbijaju plaćati stalno raste.
Čini se da su mnogi njemački biskupi zaključili da je najbolje objašnjenje za takvo odbijanje plaćanja crkvenog poreza percepcija katoličke Crkve kao zlobne, uskogrudne i okrutne navjestiteljice stajališta koje nijedan Europljanin u 21. stoljeću ne može prihvatiti. To da su ljudi prestali plaćati crkveni porez jer su prestali vjerovati da je Isus Gospodin i da je katolička Crkva njegovo Tijelo moglo bi se činiti boljim objašnjenjem – piše Weigel.
Živi su dijelovi katolicizma u razvijenom svijetu upravo oni koji žive dinamično pravovjerje koje je označavalo naučavanje Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., dok su dijelovi europskog katolicizma koji su se priklonili duhu vremena i smutili crkvene doktrinarne i moralne granice u ime „duha Drugog vatikanskog sabora“ u ruševinama. No – nastavlja Weigel – svejedno je kardinal Kasper, zajedno s glavnim tajnikom Baldisserijem, promicao daljnje tih smućivanje granica, i to na način koji se većini sinodskih otaca činio u izravnom proturječju naučavanju samoga Gospodina.
Novost na sinodi nisu bili takvi, navodno progresivni, ali zapravo ustajali prijedlozi, već očitovanje afričkog katolicizma kao važnoga čimbenika u oblikovanju budućnosti globalnoga katolicizma. Budući da su sinodski oci iz Afrike bili među prvima koji su osporili takozvani „Kasperov prijedlog“, time su ohrabrili i druge biskupe da progovore što doista misle o manipulacijama sinodskom raspravom koja je, drži Weigel, bila očita u izvještaju nakon prvog tjedna rada, takozvanom Relatio post disceptationem.
Među nedostacima sinodskoga tijeka, Weigel navodi odbijanje tajništva sinode da objavi tekstove govora sinodskih otaca, manjkavosti u točnosti dnevnih sažetaka na tiskovnim konferencijama, izostanak poziva za članove Papinskoga instituta Ivan Pavao II. za brak i obitelj, kao i objavljivanje spomenutog Relatio post disceptationem koji je, umjesto točnog sažetka tema o kojima se raspravljalo, bio poput nacrta za konačni sinodski dokument s vrlo problematično formuliranim paragrafima.
Ono što je u medijima uglavnom ostalo, nije značajno ispravljeni konačni dokument sinode, već izvještaj sa polovice rada, što znači da će mediji velikim dijelom nastaviti širiti ideju o „ljubaznom Papi i progresivnoj bitci“ protiv pretkoncilskih zlobnika. To će samo iskriviti i zapriječiti važan razgovor koji je Papa zaželio za obje sinode. Osim toga, kako autor ističe, dinamični i pravovjerni vođe današnje Crkve svi su pobornici Drugog vatikanskog sabora, a ne njegovi protivnici jer „čitaju koncil kroz učiteljstvo Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.“
Ipak je papa Franjo u govoru na završetku sinode 2014. godine rekao kako je ona bila uspjeh. Unatoč poteškoćama koje je stvorilo tajništvo sinode, održana je živa rasprava i postignut je jasan konsenzus u prilog klasičnom crkvenom nauku o naravi čovjeka, ljubavi i braka – zaključio je George Weigel.
U vidu nadolazeće redovne sinode, rasprava o braku i obitelji treba se voditi manje anegdotama, a više sistematično dobivenim podacima, koji obilno podupiru nauk Crkve da trajan i plodni brak te prikladne metode reguliranja plodnosti vode sretnijim obiteljima i boljim društvima. Kada pak „susrećemo osobe tamo gdje se nalaze“, možda nisko na ljestvici ljubavi, imamo ih pozvati da se pomaknu naviše, a ne podržati ih u njihovim neispravnim stanjima.
O često spominjanom razlikovanju doktrine i pastoralne prakse, Weigel ističe kako su neke prakse, poput nemogućnosti primanja pričesti dok se živi u teškom grijehu, intimno povezane sa zaključenim doktrinama. Vrlo je jasno da ne može biti konsenzusa u prilog „Kasperova prijedloga“ jer bi promjena crkvene prakse u tom pitanju povlačila „nemoguću promjenu u doktrini“. Stoga se valja usredotočiti na prilagođavanje kanonskih procesa za proglašenje brakova ništavnima, a ne na nemoguće prijedloge – naglašava Weigel.
Da bi se postigla Papina plemenita želja za otvorenom raspravom na sinodi, potrebno je uvesti promjene u tajništvu sinode, ali na prvome mjestu, tajništvo ima „shvatiti da postoji kako bi služilo sinodskim ocima, a ne manipuliralo procesom i vodilo raspravu prema određenim unaprijed zacrtanim zaključcima“, napisao je George Weigel.








All the contents on this site are copyrighted ©.