Uz misna čitanja svetkovine Bogojavljenja razmišlja pater Anto Lozuk
Bogojavljenje je jedan
od najstarijih i najbogatijih kršćanskih blagdana. Govori o činjenici da se Bog objavio
ljudima. Danas se u teologiji mnogo raspravlja o misteriju Božje objave. Teolozi se
pitaju: kako je uopće moguće da se Bog objavio čovjeku? kako je moguće da otajstva
iz svoga svijeta, neizmjerno dalekog i beskrajno drukčijeg, pretoči u traljave posude
ljudskih pojmova? Evanđelje nas upućuje kojim putem bismo mogli pronaći odgovor na
ova pitanja, upućuje prema jednom fenomenu kojega nazivamo betlehemska ili božićna
zvijezda. Ovaj fenomen bio je uvijek predmet znanstvenih i drugih rasprava. U
novije vrijeme govorilo se o halejskom kometu kojega smo mi stariji mogli vidjeti
1985. i 1986. godine. Govorilo se također o posebnoj konstelaciji Jupitra i Saturna
pod znakom ribe, koja je bila uočljiva 1980. Govorilo se mnogo toga, ali se nijednom
nije spomenuo Onaj prema kome je ova zvijezda vodila mudrace. Božićna zvijezda bila
je također predmet rasprava crkvenih otaca. Jedni misle da je mudrace pokrenuo i vodio
sam Duh Sveti, onaj isti Duh Sveti koji je na početku stvaranja lebdio nad vodama
a prigodom Isusova krštenja u Jordanu lebdio nad Isusom u obliku goluba. Pred mudracima
je lebdio u obliku zvijezde. Ivan Krizostom misli da je to bio anđeo, isti anđeo koji
se ukazao pastirima i vodio ih prema štalici. Treći misle da se tu radi o pravoj zvijezdi,
koju je nebeski Otac stvorio uz rađanje svoga Sina na zemlji. Za mudrace ova zvijezda
predstavlja znak koji vodi prema Bogu. Zvijezde su za ljude prošlih vremena bile
važne jer su u tamnim noćima bile jedini orijentir na njihovu putu. Vodile su ljude
na dugim putovanjima i dovodile ih do cilja. Zvijezde su tako postale simboli najosnovnijeg
ljudskog iskustva, koje kaže da čovjek kroz život ne vodi sam sebe, nego ga kroz život
vodi netko drugi. Ovo iskustvo nije vrijedilo samo u prošlim vremenima. Svatko od
nas sigurno ima određenih iskustava koja nam govore da smo u svom odlučivanju i djelovanju
ovisni o mnogo toga i o mnogima, a isto tako da se mnogo toga događa mimo naših odluka,
pa i protiv njih. Ovu činjenicu treba promotriti u svjetlu vjere. Uz momente života
koje odabiremo sami, postoje znakovi koje nam šalje Bog. Ove znakove trebamo uz pomoć
svjetla vjere prepoznati i ugraditi u svoj život. U tom smislu sve valja promatrati
kao Božji dar: i zdravlje i bolest, i uspjeh i neuspjeh, i dobitak i gubitak. Obasjano
svjetlom vjere, sve to može postati znak, zvijezda pomoću koje možemo pronaći put
prema Bogu. Toliko je toga ispred nas, pokraj nas, iza nas, u nama. Za većinu
toga nismo ni svjesni da je tu, da nas dodiruje, da nas uvjetuje. No, na današnji
dan moramo postati svjesni jedne činjenice: Dijete, koje se rodilo u betlehemskoj
štali sudbinski je vezano sa svakim od nas. Osnovni zadatak našeg života jest: prepoznati
zvijezdu koja vodi k njemu, osluškivati njegov zov i njegov plač, približavati se
sve više jaslicama i pokloniti se Novorođenomu.