2015-01-03 17:54:56

Uz misna čitanja druge nedjelje po Božiću razmišlja pater Anto Lozuk


RealAudioMP3 Prolog Ivanova Evanđelja nas na vrlo neobičan, a u isto vrijeme vrlo smion način uvodi u otajstvo Božjega bića i Božjeg spasenjskog djela. U ovom relativno kratkom uvodu nalaze se riječi i rečenice kakve nije izgovorio nijedan čovjek. Razmotrit ćemo neke od njih. "I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama..." To je centralna rečenica Ivanova Evanđelja. Mogli bismo je staviti kao naslov čitavom božićnom vremenu i otajstvu koje slavimo, a možemo je također promatrati i kao jednu od temeljnih formula kršćanske vjere. Riječ-Logos predstavlja Božjega Sina, Drugu Božansku Osobu; tijelo predstavlja čovjeka. Kršćanin je onaj koji vjeruje da je Božji Logos postao čovjekom i da se nastanio među nama. Evanđelje nastavlja: "Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet..." Svjetlo u Bibliji označava Sunce, dan, orijentaciju, temeljni uvjet za život, djelovanje, životno ispunjenje. Svjetlo jest Bog. Tama je suprotnost svjetlu. To je stanje u kojemu su presahli izvori života, stanje lutanja, glavinjanja, stanje izgubljenosti. Krajnja tama jest pakao – beznađe, očaj, plač nad ruševinama vlastite egzistencije. "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše..." - tuži se Evanđelje. Ljudi često ne žele Boga ni njegova svjetla. Isusa je odbacio vlastiti narod. Tijekom povijesti ljudi su Boga i Božje svjetlo odbacivali, ignorirali, izvrgavali ruglu, ili čak u krvi gušili. Danas, uz pomoć svojega svjetla pretvaraju noć u dan te sve glasnije uvjeravaju sami sebe da Božjega svjetla ne trebaju, da im je dovoljno vlastito. Prije nekoliko godina u jednom stanu u Zagrebu okupilo se nekoliko mlađih obitelji da zajedno s djecom dočekaju Novu godinu. Kad je otkucala ponoć, započeo je vatromet, čula se pucnjava, nastala je vika, čestitanje. Veća djeca potrčala su prema prozorima, otvorila ih i zadivljeno promatrala vatromet, a malena – udarila u plač. Plač nije prestao sve dok nisu zatvorili prozore. Prodor ljudskog svjetla u mrak Nove godine nije usrećio malene. Svjetlo kojim čovjek pokušava obasjati noć oko sebe ne donosi pravu radost. Ljudsko svjetlo često zastire i guši Božje svjetlo. Isusovo svjetlo ne može obasjati onoga koji ga ne želi. No, onaj koji se otvori Isusovu svjetlu i sam će se uskoro preobraziti u svjetlo. Takav zaključak objavljuje i Evanđelje: "Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja..." Primiti Božje svjetlo znači nanovo se roditi, nanovo postati dijete. Lik djeteta jest prva vidljiva objava Boga i Božjega svjetla. Lik djeteta predstavlja također formulu čovjekove preobrazbe. Po Djetetu koje se rodilo u Betlehemu Božje svjetlo sišlo je na zemlju, obasjalo sve strahote svijeta i iščupalo ga iz beznađa. Po istom tom Djetetu i ova godina, za koju mnogi opet predviđaju da će biti teška i mračna, može postati lijepa i vedra.








All the contents on this site are copyrighted ©.