Uz misna čitanja svetkovine Bogorodice razmišlja pater Anto Lozuk

Nova godina je vjerojatno najrašireniji blagdan uopće. Slavi se širom gotovo čitavoga svijeta. Osobito tijekom noći koja stoji na prijelazu iz 'stare' u 'novu' godinu. Ljudi slavljenički dočekuju prvi dan nove godine jer smatraju da to nije samo prvi dan u kalendaru, tj. prvi u nizu dana koji čine zaokruženi vremenski period, nego da uistinu predstavlja dan novog početka. Nadaju se da će period koji dolazi biti bolji od onoga kojega su upravo preživjeli. Zato ga redovito dočekuju radosno, slavljenički.
Danas je i Svjetski dan mira. Naslov i program koji su ljudi službeno formulirali na prvi dan i koji žele ostvariti u novoj godini jest 'mir'. No, prema ovom miru u novogodišnjoj noći kreću pomalo čudnim putem: kroz puno alkohola, pucnjave, dreke i mahnito divljanje do potpune iscrpljenosti. Pred ovakvim ulaskom u novu godinu čovjek se pita: žele li ljudi uistinu mir ili žele pobjeći od njega? Nova godina poziva nas da potražimo put do istinskog mira... Na početku stvaranja Bog je blagoslovio čovjeka i sve stvorenje. Plodovi ovog blagoslova jesu: stvaralačka snaga koja rađa život i koja dariva mir. Samo Bog je kadar darovati mir. Mir proizlazi iz njegove blizine, iz njegove prisutnosti, iz zajedništva s njime.
Crkva je ovom blagdanu dala naslov Svetkovina Bogorodice Marije. Za nas kršćane, dakle, nova godina započinje u znaku Žene koja rađa Boga... Na prvu Novu godinu (koja se uopće nije slavila) betlehemsko Dijete bilo je staro tek osam dana. Njegove fizičke oči bile su još zatvorene, nisu gledale ovaj svijet. Ali su zato tu bile oči njegove Majke. Kada je, dakle, Bog stupio u javnost, problematiku ovoga svijeta sagledavao je očima svoje Majke. Njegov prvi čudesni nastup u javnosti, kasnije u Kani Galilejskoj, vezan je također uz sud njegove Majke. I kasnije će on mnoge probleme i mnoge ljudske situacije gledati očima svoje Majke. Ni danas se u tom pogledu ništa bitnoga nije promijenilo... Na Novu godinu, dakle, slavimo dan kada je službeno u zbivanja ovoga svijeta ušao čovjek u kojemu je kucalo Božansko Srce, a koji svijet i ljude promatra očima Majke.
Današnji dan obilježen je još jednim velikim znakom: imenom Isus. Osam dana nakon rođenja betlehemsko Dijete je činom obrezanja službeno registrirano kod službenih vlasti pod imenom Ješuah bar Josef... U svoje vrijeme Bog se na brdu Sinaj ljudima približio objavljujući im svoje Ime. Predstavio im se kao Jahve – Onaj koji je tu uz njih, koji je s njima, koji će ih spasiti. Zanimljivo je da ime Isus – Ješuah ima potpuno isto značenje.
Bog je u Isusu došao među nas da nas spasi, da nas oslobodi sudbonosne moći zla, da nas oslobodi tijeka povijesti koji nužno vodi prema propasti i smrti, da nas oslobodi ropstva kojemu su podvrgnuti naše tijelo i naš duh. Ime Ješuah – Jahve spasava objavljuje ulogu i program koji će ostvariti betlehemsko Dijete: On je Spasitelj svijeta, Začetnik novoga stvaranja.