2014-12-21 15:37:59

Izvješće o Apostolskoj vizitaciji američkih redovnica


Proteklih je dana na konferenciji za medije u dvorani Tiskovnog ureda Svete stolice predstavljen konačni izvještaj apostolske vizitacije redovničkih institutâ američkih časnih sestara Konferencije vodstva redovnica (LCWR). Time je završen proces koji je 2008. godine pokrenuo tadašnji pročelnik Zbora za posvećeni život, kardinal Franc Rodé, zatraživši „pregled kvalitete života redovnica u Sjedinjenim Državama.“ „Započeli smo ovu vizitaciju zbog svijesti da apostolski posvećeni život u Sjedinjenim državama prolazi kroz teška vremena“, rekao je na konferenciji za medije kardinal João Braz de Aviz, nasljednik kardinala Rodea.
Objašnjavajući kako se apostolska vizitacija odvijala, nadbiskup José Rodríguez Carballo istaknuo je da je izaslanstvo Svete Stolice, na čelu s američkom časnom sestrom Mary Clare Millea, vrhovnom poglavaricom Učenica presvetog srca Isusova, razgovaral s redovnicama i prikupljalo podatke o raznovrsnim vidicima njihova života. Izaslanstvo ističe kako im je bolno razočaranje bilo što je vizitacija primljena sa sumnjičavošću i odbijanjem suradnje jednog dijela američkih redovnica, ali istovremeno naglašavaju: „pozivamo sve institute da prihvate našu spremnost na uljudan i plodan dijalog.“
„Vizitacije su redovito sredstvo uprave u posvećenom životu“ i „Apostolska stolica redovito odobrava apostolske vizitacije, koje uključuju slanje jednog ili više vizitatora kako bi se procijenila neka crkvena sastavnica te, da bi se skupini o kojoj je riječ, pomoglo unaprijediti načine na koje izvršavaju svoje poslanje u životu Crkve“ – stoji na početku izvješća o 341 institutu bilo biskupijskog, bilo papinskoga prava te oko 50,000 osoba posvećenoga života. Konačni izvještaj ostavlja pozitivan dojam, ističući brojne plodove predanoga rada, ali i nedvosmisleno tražeći promišljanje i reviziju nekih vidika života.
Kao zabrinjavajuća činjenica istaknuto je da se od 1960-ih godina broj redovnica smanjio za 125,000. Izvještaj, međutim, pojašnjava kako su od četrdesetih do šezdesetih godina prošloga stoljeća sestre zabilježile netipičan porast, da bi potom započeo pad s brojnim izlascima i sve manjim brojem kandidatica. O temi karizme i identiteta institutâ, „Zbor [za posvećeni život] hvali kreativne načine dijeljenja karizmatskih darova koje je Duh Sveti dao Crkvi i traži da se poštuje i slavi bitna razlika između zavjetovane redovnice i predane laikinje koja ima poseban odnos s institutom.“
U dijelu naslovljenom „Promicanje zvanja i redovnička formacija“, napomenuto je da su kandidatice „obično starije, obrazovanije i kulturološki raznolikije nego prije“ te da „kandidatice često žele iskusiti život u formacijskim zajednicama i mnoge žele biti i izvana prepoznatljive kao posvećene žene. To je osobit izazov za institute čiji sadašnji stil života ne naglašava ove vidike.“
O temi molitvenoga života u Crkvi, izvještaj zaključuje: „Zbor traži da članovi svakog instituta procijene svoje sadašnje prakse liturgijske i zajedničke molitve. Tražimo da razluče koje se mjere moraju poduzeti da bi se gajio prisni odnos sestara s Crkvom i zdrava zajednička duhovnost utemeljena na crkvenom sakramentalnom životu i Svetom pismu.“
Odsjek „Pozvani na život s Kristom u središtu“ zaključuje: „Dikasterij poziva sve institute da pažljivo razmotre svoje duhovne prakse i službe kako bi osigurali da su u skladu s katoličkim naukom o Bogu, stvaranju, utjelovljenju i otkupljenju“.
„Neka samo-procjena i dijalog koje je apostolska vizitacija potaknula nastave donositi obilan plod u oživljavanju i osnaživanju redovničkih instituta u vjernosti Kristu, Crkvi i utemeljiteljskim karizmama. Našem su vremenu potrebni vjerodostojni i privlačni svjedoci redovništva, koji pokazuju otkupiteljsku i preobražavajući moć Evanđelja“, stoji na kraju izvješća.
Dodajmo, na koncu, da apostolsku vizitaciju Konferencije vodstva redovnica (LCWR) ne treba miješati s doktrinarnom procjenom Zbora za nauk vjere, koja je provedena zbog „ozbiljnih teoloških, pa čak i doktrinarnih pogreški“ u istupima pojedinih članova, praksi organiziranog odbijanja crkvenoga nauka po pitanju homoseksualnosti ili nemogućnosti ređenja žena te radikalnog feminizma kod nekih članova konferencije redovnica. Kao rezultat doktrinarne procjene nadbiskup James Peter Sartain bio je postavljen da bi s Konferencijom revidirao njezine statute i oblikovao novi program s dubljim razumijevanjem crkvenoga nauka.








All the contents on this site are copyrighted ©.