Prva adventska propovijed patra Raniera Cantalamesse pred Svetim Ocem i članovima Rimske kurije

Mir vam dajem, mir kao Božji dar u Isusu Kristu – naslov je prve adventske propovjedi koje drži Propovjednik papinskoga doma, kapucin Raniero Cantalamessa, u nizu nagovora Papi i Rimskoj kuriji u došašću kroz tri petka prije Božića, u kapeli Redemptoris Mater u Apostolskoj palači. Ovogodišnje adventske propovijedi imaju za temu Mir ljudima, miljenicima Božjim.
Kada govorimo o miru, gotovo uvijek pomišljamo na vodoravni mir: među narodima, rasama, društvenim klasama, religijama. Riječ Božja uči nas da je prvi i bitni mir onaj okomiti, između neba i zemlje, između Boga i čovječanstva. O njemu ovise svi drugi oblici mira, istaknuo je otac Cantalamessa. Počevši od čovjekove potrebe za mirom nakon izvornoga grijeha, Bog je kroz privremene zavjete pripremao novi i vječni zavjet mira, koji će se protegnuti sa Siona i iz Jeruzalema na sve ljude. Ispunjenje Božjeg obećanja mira je Krist – podsjetio je propovjednik.
Mir primamo po opravdanju, a opravdanje dolazi po Kristovoj žrtvi na križu. Mir je sami sadržaj opravdanja – ne samo oduzimanje grijeha, već i darivanje Duha Svetoga i s njim, milosti i mira, objasnio je otac Cantalamessa. Isusova žrtva drukčija je od ostalih religijskih žrtvi, u kojima ljudi pokušavaju prinosima umiriti gnjevnoga Boga. U Isusovom slučaju, radi se o Bogu koji djeluje ne bi li čovjek odustao od svojega neprijateljstva prema njemu.
Mir koji je Isus stekao svojom smrću na križu postaje u nama djelatan po Duhu Svetom – nastavio je Propovjednik papinskoga doma. Za razliku od starih politeističkih religija koje gotovo uvijek govore o trajnom stanju neprijateljstva među božanstvima, u kršćanstvu je konačni izvor mira samo Trojstvo. Isus svojim učenicima predaje nešto od toga mira Božjega, koji mi primamo u krštenju.
Jedan od uzroka otuđenja suvremenog čovjeka od religije i vjere njegova je iskrivljena slika Boga, nastavio je otac Cantalomessa. A to je i uzrok potrošenog kršćanstva, koje se živi više kao dužnost nego kao dar. […] Općenito, Boga se vidi kao Vrhovno biće koje se nameće izvana. Prekršaj njegova zakona uvodi nered koji traži odštetu, koja je onda povod božanskome sudu. Takva slika vodi poimanju pogodbenog odnosa s Bogom: njegova velikodušnost i ljubav ovise o ljubavi i oproštenju koje ja iskazujem drugima.
Govor o prikupljanju zasluga da se zadobije raj i pridavanje velike važnosti naporima da se stvari učine, misama da se slave, svijećama da se upale, devetnicama da se obave – rekao je Otac Cantalamessa – premda se sve to mora poštivati i ne smije odbaciti, može svejedno dati povod upadanju u utilitarističku religiju. Duh Sveti nas pak uči da gledamo na Boga novim očima, kao na Boga zakona, zasigurno, ali prije svega, kao na Boga ljubavi i milosrđa, u kojem otkrivamo nadasve nježnoga Oca, drži Propovjednik papinskoga doma i preporučuje da se pitamo: Kakvo je poimanje Boga Oca u mojem srcu?