Papa jedino želi jedinstvo među kršćanima

Sveti je Otac treći dan apostolskoga putovanja u Tursku započeo Svetom misom u papinskom predstavništvu u Istanbulu. Nakon Mise, Papa se susreo s Velikim rabinom Turske Isakom Halevom. U Turskoj ima oko dvadeset pet tisuća Židova, a najviše ih živi u Istanbulu i Smirni. Rabin Haleva susreo se pak i s papom emeritusom Benediktom XVI., tijekom njegova apostolskoga putovanja u Tursku 30. studenog 2006. godine.
„Jedino što katolička Crkva želi i ja kao Rimski biskup tražim… zajedništvo je s pravoslavnim Crkvama“ – rekao je danas papa Franjo, obrativši se ekumenskom patrijarhu, Bartolomeju I., poslije slavlja božanske liturgije na blagdan sv. Andrije apostola u crkvi sv. Jurja u Istambulu. Papa je istaknuo kako su osobni susret i molitva bitni dijelovi hoda prema obnovi punoga zajedništva, a koji prethode drugom bitnom dijelu, naime teološkom dijalogu. „Autentični dijalog“ – zaključio je – „susret je osoba s imenom, licem, prošlošću, a ne samo susret ideja.“Sveti je Otac podsjetio na susret ekumenskog patrijarha Atenagore i papa Pavla VI. prije pedeset godina u Jeruzalemu; susret koji je započeo put pomirenja i mira među katolicima i pravoslavcima. Govoreći o jedinstvu Crkvî, papa Franjo podsjetio je kako dekret Drugog vatikanskog koncila o jedinstvu kršćana, Unitatis Redintegratio, priznaje da pravoslavne Crkve „posjeduju istinske sakramente, ponajprije apostolsko nasljeđe, svećeništvo i euharistiju, po kojima su s nama i dalje povezani najbližom svezom“ te nadalje ističe nužnost čuvanja i podržavanja bogate baštine istočnih Crkvî: liturgijske, duhovne, ali i kanonske.
To načelo „nužan je uvjet, za obje strane, u ponovnoj uspostavi punoga zajedništva, koje ne znači podvrgavanje jednoga drugome ili utapanje jednoga u drugo. Radije, to znači prihvatiti sve darove koje je Bog svima dao“ – nastavio je Papa. „Želim vas uvjeriti da katolička Crkva, za željeni cilj punoga zajedništva, ne namjerava nametnuti bilo koje uvjete osim zajedničke ispovijesti vjere.“ Sveti je Otac ponovio spremnost „traženja zajedno, u svjetlu svetopisamskoga nauka i iskustva prvoga tisućljeća, putova kojima možemo jamčiti jedinstvo Crkve u sadašnjim okolnostima.“
„U današnjem svijetu dižu se glasovi koje ne možemo zanemarivati, a koji zaklinju naše Crkve da duboko žive svoj identitet kao učenici Gospodina Isusa Krista“ – kazao je Papa. Prvi od tih glasova onaj je siromašnih koji pate od pothranjenosti, nezaposlenosti i društvene isključenosti, koji traže ne samo materijalnu pomoć, već i obranu svojega ljudskog dostojanstva. „Kao kršćani pozvani smo ukloniti globalizaciju ravnodušnosti“ te „izgraditi novu civilizaciju ljubavi i solidarnosti.“
Drugi glas dolazi od žrtava sukoba u brojnim dijelovima svijeta. „Oduzimati mir, činiti nasilje – ili pristati uz takve čine – posebno kada su usmjereni protiv najslabijih i onih koji se ne mogu obraniti, osobito je težak grijeh protiv Boga, budući da pokazuje prezir prema slici Božjoj u čovjeku.“ Treći je glas mladih koji se predaju nepovjerenju i beznađu te, pod utjecajem prevladavajuće kulture, traže sreću samo u prolaznim, materijalnim stvarima i zadovoljenju trenutačnih osjećaja. Svi ovi glasovi pozivaju nas napredovati prema punome zajedništvu jer svima njima je potrebno naše zajedničko svjedočanstvo – zaključio je Papa, povjeravajući put prema tom željenom cilju zagovoru apostolâ Andrije i Petra.