Papa Franjo: Valja prekinuti osamljenost osoba s poremećajima autističnoga spektra i njihovih obitelji

Autizam je društvena „stigma“ koja mnoge obitelji osuđuje na osamljenost koju valja prekinuti – poticaj je koji je papa Franjo uputio ustanovama i vladama, primivši danas (22. studenog), u Dvorani Pavao VI., više stotinâ osoba, većinom djece, pogođenih tim poremećajem. Tom je audijencijom završila 29. međunarodna konferencija o osobama s poremećajima iz autističnoga spektra, održana na poticaj Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva.
Skup smetnji koje trpi osoba pogođena autizmom nazivaju „spektar“. Ali spektar je također i ono što uznemiruje stotine tisuća roditelja koji podnose beskonačnu, i obično nevidljivu, muku. Spektar su nevidljive obitelji koje žive autizam solidarnosti, previše osamljene u brizi za vlastitu djecu, zarobljenu u labirint koji gasi svjetlost očiju.
Imamo se svi zauzeti kako bismo promicali prihvat, susret i solidarnost, i to u konkretnoj potpori i obnovljenom promicanju nade, pridonoseći na taj način da se prekine osamljenost, te u brojnim slučajevima i stigma koja tišti osobe pogođene poremećajima autističnoga spektra, a često i njihove obitelji – istaknuo je Sveti Otac.
Autizam, koji je Papa nazvao 'križem', i danas je patologija koja se često teško dijagnosticira – primijetio je Sveti Otac te dodao – i teško prihvaća – posebno od obitelji – bez srama ili povlačenja u samoću. Papa je Franjo stoga pozvao na blizinu, ponajviše kršćanskih zajednica. Onomu tko se suočava s autističnim spektrom potrebna je pratnja, ali ne ona anonimna i neosobna.
U životu ljudi pogođenih poremećajima autističnoga spektra poželjno je, stoga, na teritoriju stvoriti mrežu potpore i uslugâ, potpunu i dostupnu, koja će, osim roditelja, uključiti i djedove i bake, prijatelje, terapeute, odgojitelje i pastoralne djelatnike. Svi oni mogu pomoći obiteljima da nadvladaju osjećaj neprimjerenosti, nedjelotvornosti i frustracije, koji se katkada može pojaviti – istaknuo je Papa te na kraju, zahvaljujući župnim zajednicama i udrugama koje se svakodnevno zalažu u pomoći osobama pogođenima autizmom, ohrabrio rad znanstvenika i istraživača da se – kako je rekao – što prije pronađu terapije i pomoćna sredstva za liječenje, i ponajviše za sprječavanje pojave tih poremećaja.