Svetima postajemo posvuda, u malim svakodnevnim stvarima
Na početku današnje kateheze, Sveti Otac je podsjetio na značaj Drugoga vatikanskog
sabora, u poglédu obnovljene vizije Crkve, zasnovane na zajedništvu, te bolje razumijevanje
načela vlasti i hijerarhije. To nam pomaže da bolje shvatimo da svi kršćani – kao
krštene osobe – pred Bogom imaju jednako dostojanstvo i upućen im je isti poziv –
poziv na svetost (usp. Cost. Lumen gentium, 39-42). Danas nam se pitati u čemu se
sastoji poziv na svetost i kako ju možemo ostvariti? – rekao je Papa. Prvo trebamo
znati da svetost nije nešto što mi sebi ‘pribavljamo’; nešto što postižemo svojim
sposobnostima i kvalitetom. Svetost je dar koji nam pruža Gospodin Isus, kad nas uzme
pod svoje i zaodjene nas samim Sobom; da budemo poput njega, njemu slični. Svetost
je najljepše lice Crkve: to je ponovno otkrivanje sebe, u zajedništvu s Bogom, u punini
Njegova života i ljubavi. Razumljivo je, dakle, da svetost nije svojstvena samo
nekima: svetost je dar ponuđen svima– nitko nije isključen – i svaki se kršćanin u
njoj razlikuje. To znači da, za biti svetima, ne treba nužno biti biskupom, prezbiterom
ili pripadati redovničkom staležu… Svi smo pozvani na postizanje svetosti! Mnogo smo
puta u napasti pomisliti da je svetost pridržana samo onima koji su u mogućnosti udaljiti
se od svakodnevnog djelovanja, kako bi se isključivo dali na molitvu. Nije tako. Netko
misli da ‘svetost’ znači zatvoriti oči i namaknuti lijepi izraz lica – rekao je Papa
– Svetost je nešto najuzvišenije i najdublje, što nam poklanja Bog. Nego, živeći u
ljubavi i nudeći vlastito kršćansko svjedočanstvo, posred svakodnevnih poslova i obveza,
pozvani smo postati svetima. Svatko prema vlastitim uvjetima i životnom staležu, u
kojima se nalazi. Jesi li posvećen? Budi svet živeći radosno svoje sebedarje i
obavljajući svoju službu. Oženjen si; udata? Budi svet ljubeći i brinući se za svoju
ženu; svoga muža, kao što je Krist učinio za Crkvu. Ako si kršten, a neoženjen? Budi
svet, čestito i stručno ispunjavajući svoje dužnosti i odvajajući vrijeme i za službu
braći. ‘Ali Oče, ja radim s brojevima, u računovodstvu; tamo se ne mogu posvetiti.
– Možeš! Tamo gdje radiš, možeš se i posvetiti.’ Bog ti daje milost posvećenja; tebi
se objavljuje. Uvijek i na svakom mjestu se može postati svet; odnosno: otvoriti se
toj milosti, koja u nama djeluje i nosi nas prema svetosti – ustvrdio je papa Franjo. Ako
si roditelj ili djed, budi svet predano poučavajući djecu ili unuke u poznavanju i
nasljedovanju Isusa. Tu se pak hoće mnogo strpljenja, da bismo bili dobri roditelji;
dobar djed, majka, baka..! Hoće se toliko strpljivosti, a po njoj dolazimo do svetosti
– prakticirajući strpljivost! Ako si katehistica, odgojitelj ili dobrovoljac, budi
sveta ili svet, postajući vidljivim znakom Božje ljubavi i prisutnosti uz nas. Vidite,
dakle, svaki stalež uvijek vodi svetosti, u svojoj kući, na cesti, na poslu ili u
Crkvi, u tom času i staležu, otvoren ti je put prema svetosti. Ne bojte se krenuti
tim putem – potaknuo je Papa – Bog nam daje svoju milost. Gospodin jedino traži da
budemo s njim u zajedništvu i u službi bližnjemu – kazao je. Papa je zatim potaknuo
da se svatko od nazočnih ispita i sebi i u sebi, odgovori: kako sam do sada reagirao
na Božji poziv na svetost? Imam li volju postati makar malo bolji ili bolja; postati
više kršćanin i kršćanka? To je put prema svetosti. Kada nas Gospodin poziva na
svetost, ne poziva nas na nešto teško ili žalosno – rekao je papa Franjo – Potpuno
drukčije! Poziva nas na sudjelovanje u svojoj radosti; da živimo i s radošću nudimo
svaki trenutak svoga života, čineći ga istodobno darom ljubavi za osobe koje nas okružuju.
Ako ovo shvatimo, sve se mijenja i poprima novo i lijepo značenje, počevši od malih
svakodnevnih stvari. Primjer: Neka gospođa uđe u dućan i sretne poznanicu te zapodjenu
razgovor. Dođe i do čavrljanja i ova gospođa kaže: ‘Ne, ne ću nikoga ogovarati’. To
je jedan korak prema svetosti; pomaže ti da postaneš svetiji ili svetija – uvjerava
Papa. Poslije ti, kod kuće, dijete želi pričati o svojim fantazijama, a ti kažeš da
si se naradio i da si umoran. – Ma raskomoti se i čuj dijete koje ima potrebu. Ti
to dakle, pažljivo poslušaj – to je isto jedan korak prema svetosti. Na kraju dana
smo svi umorni, ali molitvu ne propuštajmo – i to je korak prema svetosti… dođe nedjelja
i idemo na misu, pričestimo se, čemu poneki put prethodi ispovijed, koja nas malo
pročisti – i to je korak prema svetosti. Nakon toga pomislimo na Gospu, tako dobru
i lijepu; te uzmemo krunicu i molimo joj se. I to je korak prema svetosti. Poslije
izađem na ulicu sretnem siromaha, nekog u potrebi; zaustavim se i zanimam se za nj,
te mu štogod dam – također je i to korak prema svetosti. Male stvari, ali toliki mali
koraci prema svetosti – ustvrdio je Papa. Svaki nas učinjeni korak prema svetosti,
čini boljim osobama, slobodnim od sebičnosti i zatvorenosti u sebe, a otvorenima braći
i sestrama i njihovim potrebama. Papa je potom okupljene vjernike podsjetio na
riječi Apostolskoga prvaka, svetoga Petra: Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom
daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori
kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se
u svemu slavi Bog po Isusu Kristu… (Usp. 1 Pt 4,10-11). Eto poziva na svetost!
Prigrlimo ga s radošću, te jedni druge podržavajmo, jer putom prema svetosti ne idemo
sami; svatko za sebe, nego hodimo zajedno, u onom jedinom tijelu koje je Crkva, ljubljena
i sveta po Gospodinu Isusu. Odvažimo se hrabro kročiti na put svetosti – potaknuo
je Sveti Otac. S velikom zabrinutošću pratim porast napetosti u Jeruzalemu i u
ostalim predjelima Svete Zemlje, gdje se provodi neprihvatljivo nasilje, koje ne štedi
ni mjesta molitve. Posebno molim za žrtve toga dramatičnog stanja kao i za tolike
koji trpe od toga djelovanja. Iz dubine srca, sukobljenim stranama, upućujem apel
da se prekine krug mržnje i nasilja te se hrabro odvaže na pomirenje i mir. Izgraditi
mir je teško, no živjeti bez mira je [pravo] mučenje! – kazao je papa Franjo. Sveti
Otac je zatim dodao da se 21. studenog, na Dan Marijina prikazanja u Hramu, slavi
Dan pro orantibus, posvećen klauzurnim redovničkim zajednicama. Prigoda je to – kakao
je rekao – da se Bogu zahvalimo za dar tolikih osoba, koje se u samostanima ili na
pustim mjestima posvećuju molitvi i djelotvornoj šutnji. Zahvalimo mu za svjedočanstvo
samostanskog života i neka im ne nedostaje naša duhovna i materijalna potpora, kako
bi ispunile svoje poslanje – kazao je na kraju Sveti Otac.