Uz misna čitanja 33. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Alan Modrić

Živjeti svakodnevnicu i ispunjavati dnevne dužnosti jedan je veliki izazov za čovjeka, jer jedna od značajki ranjenosti ljudskog roda istočnim grijehom jest da čovjek bježi od svakodnevnog posla ili da je barem sklon da si po svaku cijenu olakša i uljepša život, pa makar to značilo i koristiti se nepoštenim i nedopuštenim metodama kako bi mu bilo lijepo, ugodno i veselo u životu. Zbog toga ne treba čuditi da u današnjem vremenu, koje putem medija, filmova, interneta nudi lažnu sliku postizanja sreće na lak i jednostavan način, bez muke i napora, čovjek sve više zazire od onoga što mu donosi stvarnost svakodnevnog života, truda, naprezanja i posla, bilo u školi, na fakultetu, na radnome mjestu, u obitelji. A Gospodin Isus je onaj koji je svojim Utjelovljenjem i životom i radom u jednoj ljudskoj obitelji blagoslovio našu svakodnevnicu, unio u nju svoj božanski, neizbrisivi pečat. Štoviše, svakodnevnica je postala polje i ambijent u kojoj čovjek postiže svetost o kojoj smo već imali prilike razmišljati tijekom mjeseca studenog. Kako čovjek dolazi do svetosti u svome svakidašnjem životu i stvarnosti, o tome nam na zoran način govore misna čitanja koja slušamo na 33. nedjelju kroz godinu.
Prvo misno čitanje iz knjige Mudrih izreka donosi nam jedan od najljepših svetopisamskih odlomaka o ženi, koji slavi i hvali njezinu dobrotu, radišnost, spretnost, razboritost i iznad svega mudrost, jednostavno, takva žena je blagoslov za svoga muža, djecu, za gosta u kući, patnika i nevoljnika. Ona ukazuje na put kako ne samo žene, nego i muškarci trebaju postizati svetost u svakodnevnici: vjernim i marljivim življenjem, nenametljivošću i izbjegavanjem razmetanja, primjećivanjem malih, ali bitnih detalja za jednostavni i obični život, zalaganjem ne samo za obitelj i svoje bližnje, nego za svakoga čovjeka, posebice siromaha i patnika. Djelujući tako i mi ćemo doživjeti ostvarenje svetopisamskih riječi: „Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na vratima hvale djela njezina!“
U drugom misnom čitanju iz poslanice svetog apostola Pavla Solunjanima biva nam upućeno jedno upozorenje koje podsjeća na Isusov poziv na molitvu i bdijenje upućen učenicima u Getsemanskom vrtu. Tako Pavao upozorava na potrebu da se bude budan i uvijek spreman za Dan Gospodnji koji će doći kao „kradljivac u noći“. Na taj način Bog nam ukazuje na još jednu značajku vjernog življenja naše svakodnevnice: spremnost i budnost za Kristov ponovni dolazak, jer za svakoga od nas taj se dolazak, kako smo i mogli razmišljati tijekom Spomena svih vjernih mrtvih ili Dušnoga dana, događa, u biti, u trenucima naše smrti, nakon čega više nemamo prilike za popravak i napraviti nešto drugo i novo, jer stanje duha u kojem umiremo, takvo će stanje dočekati Gospodina. Zbog toga je potrebno u životu i razmišljati o posljednjim trenucima, kakav ću dočekati Gospodina Isusa, jer takvo nas postupanje pokreće da živimo našu svakodnevnicu na vjeran i ispravan način, način kako žive „sinovi svjetlosti i sinovi dana“ spomenuti u Pavlovoj poslanici.
Božja pouka o ljudskom svakodnevnom životu i o tome kako ga treba proživjeti svoj vrhunac doživljava u prispodobi o talentima iz Evanđelja po Mateju. Slušamo kako gospodar dijeli svojim slugama imetak koji je jako velik jer samo jedan talenat u židovskom mjernom sustavu težio je 34 kilograma zlata. Gospodar dijeli svoj imetak i očekuje da će sluge ne samo ga sačuvati nego i umnožiti – tako je i s nama u životu, Bog nam je udijelio veliko bogatstvo i vrijednost, koja se zove život, i očekuje da tu vrijednost ne samo sačuvamo kako smo je primili, nego da je i umnožimo, ispunimo dobrim mislima, riječima i djelima. Dakle, Gospodin očekuje i naše zalaganje, a ne samo da se ponašamo kao da ta vrijednost života pripada samo nama i kao da nikada nećemo morati odgovarati za to kako smo proživjeli život. Međutim, čovjek nerijetko upada u napast da Bogu ne želi vratiti ono što mu je On dao, jer: “Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju“, i na takav način blokira protok milosti koji Bog želi izliti preko svakoga od nas na druge ljude. Naša svakodnevnica, koja treba biti vjerno i marljivo umnažanje talenata i vrijednosti u životu i poslu, u školi, na fakultetu, radnome mjestu, ljubavi, obitelji, međuljudskim odnosima ima za cilj upravo da postignemo vjernost u malome, kako bi nas Gospodar svega što postoji postavio nad velikim, dao nam još veće vrijednosti za naš život, i kako bi svi mi, nakon napora i truda u ovozemaljskoj dolini suza, ušli u „radost Gospodara svoga“ u vječnosti i blaženstvu. Molimo Gospodina Isusa Krista da nam udijeli milosti i snage za svakodnevno umnažanje naših „talenata“, a Blažena Djevica Marija neka nas primjerom Žene, Majke i Kraljice poučava vjernosti, skromnosti, ljubavi prema svima, razboritosti i mudrosti da i mi, poput nje koja je službenica Gospodnja, uđemo u „radost Gospodara svoga“.