Vidljiva kršćanska ljubav očituje Isusov milosni i milosrdni pogled

U katehezi na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra papa je Franjo nastavio govoriti o Crkvi. Napominjući da je dosad govorio o duhovnoj naravi Crkve, o nevidljivoj Crkvi, koja je tijelo Kristovo, rekao je da danas želi govoriti o njezinoj vidljivoj stvarnosti. Kad govorimo o Crkvi, odmah mislimo na svoje zajednice, župe, biskupije i crkvena zdanja u kojima se okupljamo, te na crkvenu upravu. Moramo se stoga pitati: je li riječ o dvije različite stvarnosti ili o jednoj Crkvi? A ako je samo jedna Crkva, kako treba shvatiti odnos između vidljive i duhovne stvarnosti – upitao je Sveti Otac.
Kad govorimo o vidljivoj Crkvi, ne treba misliti samo na papu, biskupe, svećenike, i sve posvećene osobe, nego na sve krštene vjernike. Svi koji vjeruju u Isusa Krista i pokoravaju se Božjoj volji su Crkva. Shvaćamo, dakle, da ni vidljiva stvarnost nije u cijelosti mjerljiva ljudskim metrom. Nije moguće mjeriti dobro koje Crkva čini. Vidljiva stvarnost Crkve nadilazi naš nadzor, naše snage; otajstvena je jer potječe od Boga – ustvrdio je Sveti Otac.
Govoreći pak o odnosu između vidljive i duhovne stvarnosti, rekao je da se taj odnos može shvatiti promatrajući Krista, čije je tijelo Crkva. Snagom otajstva utjelovljenja u Kristu su dvije naravi: ljudska i božanska. To vrijedi i za Crkvu. Kao što je u Kristu ljudska narav služila božanskoj, tako se zbiva i u Crkvi. Crkva je dakle otajstvo u kojem je ono što se ne vidi važnije od vidljivoga, a to se može spoznati jedino očima vjere (usp. LG 8) – ustvrdio je Papa.
Kad se pak govori o Crkvi, moramo se pitati kako vidljiva stvarnost može služiti onoj duhovnoj? I to možemo shvatiti promatrajući Krista – ustvrdio je papa Franjo dodajući da je Krist model Crkve, jer Crkva je njegovo tijelo. U Lukinu evanđelju piše kako je Isus u nazaretskoj sinagogi na sebe primijenio pročitani ulomak iz proroka Izaije. Njega je Otac poslao da navijesti Radosnu vijest… (usp. Lk 4,18-19). Kao što je Kristu služilo ljudsko tijelo da navijesti Radosnu vijest, da ostvari Božji spasiteljski naum, isto tako služi Crkvi vidljiva stvarnost da po njoj svaki čovjek osjeti Isusov milosni i milosrdni pogled – objasnio je Sveti Otac.
Zaključujući katehezu, Papa je rekao da često kušamo svoju slabost i svoje granice. Svi smo grješnici. Te su slabosti i granice naši grijesi, radi kojih se sablažnjavaju naši bližnji. Molimo od Boga milost da ne budemo povod sablaznima. Molimo ga za dar vjere, da možemo shvatiti kako nas je Bog, unatoč našoj malenosti i bijedi, učinio oruđem milosti i vidljivim znakom njegove ljubavi za cijelo čovječanstvo.
Poradi nas se ljudi mogu sablažnjavati, ali svojim životom mi možemo također i svjedočiti Krista – zaključio je Sveti Otac, a zatim se sjetio 43-je meksičkih studenata, otetih prije mjesec dana, za čiju se sudbinu strahuje, a koji su žrtve sprege lokalnih vlasti i trgovaca drogom. Danas želim uzdignuti molitvu i našem srcu približiti meksički narod, koji pati zbog nestanka studenata i brojnih sličnih problema, moleći da im naše bratsko srce bude blizu – potaknuo je Sveti Otac, uputivši potom slijedeći apel.
Pred širenjem epidemije ebole, želim očitovati svoju zabrinutost zbog te užasne bolesti koja se širi među siromašnima, naročito, na afričkom kontinentu. Molitvom i osjećajima blizak sam oboljelima, liječnicima, bolničarima, dragovoljcima, redovničkim ustanovama i udrugama, koji hrabro pomažu toj oboljeloj braći i sestrama. Ponovo pozivam međunarodnu zajednicu da iskorijeni virus, ublaži nevolje i patnje oboljelih. Pozivam vas da molite za njih i za sve koji su preminuli od te bolesti.