U Medellinu održan međunarodni skup 'Poštovanje života, put mira'

U organizaciji Zaklade Ratzinger-Benedikt XVI., na Papinskom sveučilištu u Medellinu u Kolumbiji, 23. i 24.listopada održavao se međunarodni skup pod geslom „Poštovanje života, put mira“. Papa emeritus uputio je pozdrav sudionicima skupa u kojem ističe da su „mir i poštovanje ljudskoga života povezani s vjerom u Boga Stvoritelja, kao istinsko jamstvo našega dostojanstva“. Rektor Papinskoga sveučilišta Svetoga Križa u Rimu, Luis Romera Oñante, na skupu je održao predavanje o odnosu između društvenih ustanova i mira, a objavljeno je u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano.
Govoreći o ljudskoj čežnji za mirom, rektor je kazao da se ona ne zadovoljava prolaznim društvenim i osobnim mirom. Naprotiv, ljudsko srce žudi za puninom mira, želi dakle stabilan osobni i društveni mir, koji ne će ovisi o promjenljivim povijesnim okolnostima ni o proizvoljnosti vlastodržaca – kazao je rektor.
Stabilan mir je plod kulture, a ne prigodnih okolnosti, odnosno proizlazi iz skupa društvenih ustanova, počevši od obitelji do nacionalnih i međunarodnih ustanova, poput parlamenata, gospodarskih, pravnih i inih sustava, u kojima se priznaje, brani i promiče dostojanstvo svakoga ljudskoga bića – ustvrdio je rektor.
Mir zahtijeva pravedne društvene strukture i ustanove, koje su u izravnom odnosu s osobama; kao i pravedne građanske, političke, gospodarske i pravne sustave. Te ustanove promiču mir ako se u društvenom životu stvarno poštuju i cijene, osim što se imaju temeljiti na načelima koja poštuju dostojanstvo ljudskog bića. Ako je društvo zatrovano korupcijom, ne može biti pravedno, a i mir je u velikoj opasnosti, bez obziran na valjanost sustava teoretskih načela – primijetio je rektor Luis Romera Oñante.
Kada tvrdimo da je kultura plodno tlo za stabilan mir, misli se na skup ispravnih uvjerenja i ponašanja, prihvaćenih u nekom društvu, na kojima se zasniva svakodnevica ljudi. Premda su ta uvjerenja obično podsvjesna, ipak su glavno mjerilo za ocjenu svih događaja i ljudskog djelovanja, također društvenih ustanova i prakse – ustvrdio je rektor.
Promidžba mira zahtijeva poštovanje unutarnje dimenzije osobe i društva, ne zadovoljava se dakle pukom izradbom formula za sklapanje prikladnih ugovara, koji su u početku nezaobilazni. Ograničiti se jedino na postizanje društvenoga ugovara, znači odgoditi rješenje problema i založiti mir. Ne podcjenjujući te ugovore, promidžba mira zahtijeva stvaranje istinske kulture mira, osobna uvjerenja i ponašanja, na kojima se temelje društvene ustanove i životne prakse koje cijene vrijednosti ljudskoga bića – objasnio je rektor.
U konačnici, kultura mira potječe iz shvaćanja čovjeka (tko je moj bližnji), a očituje se u kulturnoj dimenzije koja se odnosi na osobno i na društvena uvjerenja. Ta će se uvjerenja pretočiti u ustanove, kadre jamčiti društvenu pravdu, neovisno o samovolji vlastodržaca, a članove će društva poticati da se zauzimaju za opće dobro, za dobro svih s kojima žive – rekao je rektor.
Kultura mira dakle rađa društvene vrijednosti i demokratska načela koja činjenično podupiru pravnu državu i razdiobu vlasti, potičući da se u svakodnevnom življenju priznaje dostojanstvo osobe, njezina prava i sloboda. Upravo stoga nije dostatno samo promicanje uvjerenja, jer uvjerenja moraju poticati životne odabire i odnos prema drugima, očitovati se dakle u svakodnevnoj stvarnosti i u krjeposnom životu – zaključio je rektor Luis Romera Oñante.