Valja popratiti obitelj i zaštititi brak, koji su danas napadnuti kao nikada do sada
– glavna je misao pape Franje u govoru apostolskom pokretu Schönstatt, koje je 25.
listopada primio povodom 100. obljetnice osnutka pokreta. Pokret je, u Njemačkoj,
utemeljio pater Josef Kentenich, u listopadu 1914. godine. Susret, na kojemu je sudjelovalo
oko 7500 osoba, bio je oživljen razgovorom nazočnih s papom Franjom, te svjedočanstvima
i video zapisima zajednicâ, bračnih parova, obiteljî i mladih iz 50-ak zemalja. Obitelj
i brak nisu nikada bili tako napadnuti kao danas – istaknuo je Sveti Otac, vraćajući
se na teme nedavno održane Biskupske sinode, te primijetio da se u društvu sve više
predlaže model obitelji shvaćene kao oblik „udruge“. Sve se može nazivati obitelj,
zar ne? – upitao je Papa te istaknuo – Koliko je obitelji razdvojeno, koliko je brakova
uništeno, koliko je relativizma u shvaćanju sakramenta ženidbe. U ovom trenutku, sa
sociološkoga vidika, i s vidika ljudskih vrijednosti kao što je katolički, kršćanski
sakrament, obitelj je u krizi, jer ju napadaju sa svih strana i ostavljaju je ranjenu!
– istaknuo je Sveti Otac. Potaknuvši na razmišljanje o suvremenoj stvarnosti u
kojoj se – kako je rekao – obezvrjeđuje sakrament ženidbe, Papa je istaknuo da smo
svjedoci svođenja tog sakramenta na obred, na društvenu činjenicu, što zastire bitnu
stvar, a to je jedinstvo s Bogom. Ono što predlažu nije brak, nego udruga – istaknuo
je papa Franjo dodajući da pastoral pomaže, ali je u ovom slučaju potrebno da bude
'prsa u prsa'. Valja stoga pratiti ljude, ali to znači i trošiti vrijeme. Veliki učitelj
u trošenju vremena je Isus! (…) Pratiti znači biti zajedno na putu. U tom je smislu
Sveti Otac preporučio temeljitiju pripravu zaručnikâ za brak, uz pratnju, kako bi
shvatili ono „zauvijek“ koje se danas, zbog kulture privremenosti, stavlja u pitanje.
I ne treba se sablažnjavati – prema Papinim riječima – nad onim što se događa, nad
obiteljskim dramama, uništenim obiteljima, djecom koja trpe zbog nesloge roditelja,
ali i zbog novih veza. Sve su to novi oblici, vrlo razarajući i ograničavajući
u odnosu na veličinu bračne ljubavi – napomenuo je Papa. Mnogo je divljih brakova,
rastavâ i razvodâ; zbog toga je ključna pomoć 'prsa u prsa', bez prozelitizma jer
to ne donosi rezultate. Valja strpljivo pratiti ljude – napomenuo je Sveti Otac. Nazočni
su potom htjeli znati više o Papinoj velikoj ljubavi prema Gospi, i o njegovu viđenju
Gospine misionarske uloge. Papa Franjo nema dvojbi: Marija je majka i odgojiteljica,
a Crkva bez Marije je sirotište. Marija je majka, i ne može se za Nju zamisliti nijedan
drugi naslov osim toga. Ona je majka jer nas vodi do Isusa, i pomaže nam snagom Duha
Svetoga da se u nama rodi i raste s nama Isus koji nam stalno daje život. Kršćanin
nema pravo biti siroče jer ima majku! – istaknuo je Papa. Utemeljen tijekom Prvoga
svjetskog rata, pokret Schönstatt je nastao po želji patra Josefa Kentenicha, koji
je tu inicijativu pokrenuo sa skupinom mladih sjemeništaraca, i to činom nazvanim
„Savez ljubavi s Marijom“. Tijekom Drugoga svjetskog rata pokret je ojačao, a nakon
teškoga razdoblja provedenoga u koncentracijskom logoru u Dachau, pater je Kentenich
krenuo prema periferijama tadašnjega svijeta: u Argentinu, Brazil, Čile, Uruguay i
Južnu Afriku, kako bi služio Crkvi. Poslije se, kroz vrijeme, pokret proširio na cijeli
svijet. Onima koji su, među mladima nazočnima na audijenciji, izložili Svetomu
Ocu teškoće u donošenju misionarskoga poticaja u neke sredine, papa je Franjo odgovorio
podsjećajući na papu emeritusa Benedikta Šesnaestoga. Važno je svjedočenje. Valja
živjeti u svijetu tako da drugi dobiju volju živjeti kao mi! Samo svjedočenje, ništa
drugo! (…) Mi nismo ničiji spasitelji, mi smo prenositelji jednoga – kako je rekao
Papa – 'izvanzemaljca' koji je sve nas spasio, a možemo ga prenositi samo ako primimo
u svoj život, u svoje tijelo i u svoju povijest, život toga 'izvanzemaljca' koji se
zove Isus – rekao je papa Franjo. Sveti je Otac tu mislio na svjedočanstvo koje
je također sposobno pokrenuti nas, dati nam da iziđemo van i da idemo u misije. Crkva,
pokret ili zajednica koji su zatvoreni, bolesni su. Pokret, Crkva ili zajednica koja
izlazi, griješi…. Ali, tako je lijepo tražiti oprost kad se pogriješi! Ne bojte se!
Idite u misije, iziđite na put – potaknuo je Papa te napomenuo da kada se zatvorimo
u mali svijet – u svijet pokreta, župe, nadbiskupije, kurije – ne možemo vidjeti istinu.
Možda ju se može uočiti teoretski, ali ne može se shvatiti stvarnost istine u Isusu.
Ona se bolje shvaća iz periferije nego iz centra. Papa se osvrnuo i na Crkvu. U
nekim biskupskim konferencijama imaju zadužene za bilo što, za bilo koga, ništa im
ne može pobjeći… – primijetio je – Sve tako dobro funkcionira, sve je organizirano,
ali nedostaju neke stvari koje bi mogli napraviti s manje operativnosti, a više apostolskoga
žara, više unutarnje slobode, više molitve… Ta je unutarnja sloboda hrabrost za izlazak
van – istaknuo je Sveti Otac te potaknuo na stalnu obnovu. Obnoviti Crkvu ne znači
unijeti tu i tamo neku promjenu… To treba činiti zato što se život stalno mijenja
pa se valja prilagoditi. Ali, to nije obnova. Valja obnoviti Kuriju; vatikansku banku…
Sve su to izvanjske obnove; to je ono o čemu se svakodnevno govori. Ali, zanimljivo,
nitko ne govori o obnovi srca – primijetio je papa Franjo. Ne shvaća se ništa o obnovi
srca, a to je svetost, obnavljajući srce svake osobe. Obnovljeno je srce, naime, sposobno
ići dalje od nesloge, bilo da je to obiteljska nesloga, ili ratna; ono ide dalje od
kulture privremenosti, koja uništava veze, kako bi se išlo prema kulturi susreta –
rekao je na kraju papa Franjo.