2014-10-20 18:32:51

Papinsko vijeće za međureligijski dijalog uputilo poruku za hinduski blagdan Deepavali


Pred brojnim diskriminacijama i nasiljem koje se provodi u cijelom svijetu, danas je više nego ikada potrebno ujediniti snage kako bi se promicala inkluzivna kultura u svrhu pravednoga i mirnoga društva – istaknuto je u tradicionalnoj poruci Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog upućenoj povodom hinduskoga blagdana Deepavali, koji označava pobjedu svjetla nad tamom, dobra nad zlom, a koji se ove godine slavi 23. listopada.
Istina je da je globalizacija otvorila brojne nove granice i pružila nove mogućnosti na društvenom i političkom području, – istaknuto je u poruci – ali se može također reći da globalizacija nije postigla svoj glavni cilj; nije, naime, integrirala lokalno pučanstvo u opću zajednicu. Štoviše, globalizacija je uvelike pridonijela tomu da brojni narodi izgube svoj društveno-kulturni, gospodarski i politički identitet.
Globalizacija je pridonijela razdvajanju društva, i sve većem relativizmu i sinkretizmu što se tiče religije, određujući također privatizaciju religije. Vjerski fundamentalizam i etničko, plemensko i sektaško nasilje u raznim krajevima svijeta, danas su u većem dijelu izrazi nezadovoljstva, neizvjesnosti i nesigurnosti među narodima, a posebno među siromašnima i marginaliziranima, koji su isključeni iz blagodati globalizacije.
Osim toga, – stoji potom u poruci – negativne posljedice globalizacije, poput raširenoga materijalizma i konsumizma, ljude su učinili egocentričnima, žednima moći i ravnodušnima na pravâ, potrebe i trpljenje drugih ljudi. To je – kako je primijetio papa Franjo u poruci za ovogodišnji Svjetski dan mira – dovelo do globalizacije ravnodušnosti koja nas polako privikava na trpljenje drugoga, i zatvara nas u same sebe.
Ta ravnodušnost ima za posljedicu 'kulturu isključivanja', u kojoj su siromašnima, marginaliziranima i ranjivima zanijekana njihova prava, kao i mogućnosti i sredstva koja su na raspolaganju drugim članovima društva – istaknuto je u poruci. Prema njima se ponaša kao prema nevažnima, suvišnima, kao da su teret, nekorisni, oni koje valja iskoristiti ili čak odbaciti kao predmete. Iskorištavanje djece i ženâ, napuštanje starijih osoba, bolesnih, invalidnih, selilaca i izbjeglica, kao i progoni manjinâ, na razne su načine sigurni pokazatelji kulture isključivanja.
Inkluzivna kultura tako postaje opći poziv i zajednička odgovornost koju valja hitno preuzeti. Riječ je o nacrtu koji obuhvaća sve one kojima je na srcu zdravlje i preživljavanje ljudske obitelji ovdje, na zemlji, a koji ima biti proveden unatoč snagama koje provode kulturu isključivanja – istaknuto je u poruci koja završava apelom za ujedinjavanje hindusa i kršćana s nasljedovateljima drugih religija i sa svim ljudima dobre volje, kako bi promicali inkluzivnu kulturu, u svrhu pravednoga i mirnoga društva.








All the contents on this site are copyrighted ©.