O liturgijskim čitanjima 29. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Danijel Koraca

U prvome čitanju Bog nam progovara kako je izabrao perzijskog vladara Kira kako bi vratio Izraelce u domovinu, vraćajući mu tako dostojanstvo i slobodu. Perzijski vladar Kir nije poznavao pravoga Boga, postaje na taj način sredstvo Božjega milosrđa. Prorok nam želi pokazati kako je Bog prisutan i djeluje u povijesti, kako djeluje u i po ljudima koji su izvan izabranog naroda. To nam svjedoči da Bog upravlja poviješću i slobodno bira putove i sredstva u ostvarivanju svojega plana, plana spasenja. Na taj način prorok čini interpretaciju povijesti u svjetlu vjere. I mi smo pozvani gledati na povijest, ali ne samo na povijest nego i na sadašnju situaciju, kao i budućnost koja je tek pred nama, očima vjere. Bez vjere, ako doista ne primjenjujemo tu optiku promatrajući prilike u kojima živimo, lako ćemo se izgubiti. Vjera nam je orijentir, pokazuje nam put i onda kada se čini da ga nema, i onda kada nam izlaz više nije vidljiv. Povijest kao i sadašnjost, kad vidimo što se sve u našoj domovini i po svijetu događa, svjedoče nam koliko čovjek može biti zao, pokvaren, prepušten zlu i zlome samome…gotovo svi gledamo i slušamo vijesti, čitamo novine, Internet…čovjek je sposoban udaljiti se od Boga i činiti grozne stvari. Upravo su to trenutci kada svijet trebam gledati očima vjere. Jer jedino nam vjera daje odgovor da postoji jedan dublji smisao stvarnosti, kojeg ne možemo možda najbolje shvatiti, od one što nam se nudi na prvi pogled. Pouzdanje u Boga, da je ipak on onaj u kojem je na kraju sve, i čijem je sudu sve prepušteno, naše srce i u teškim situacijama ostaje staloženo. U tome nam pomažu zasigurno i svjedočanstvo mnoge naše braće i sestara koji su se prepustili Dobrome, koji se iz dana u dan trude činiti dobro i na taj način, surađujući s Duhom Svetim, mijenjati lice zemlje. Mnogo ih je i hvala im na tome. Hvala što ustraju, premda o njima ne govore ni televizija, ni novine, ni Internet. I to je zamka zloga, sakriti nam dobro kako bismo upali u malodušje, u očaj. Bez vjere, bez te doze sigurnosti da je Bog pobijedio zlo, i da je on gospodar svijeta, pa i čitavoga kozmosa, bilo bi teško, ako ne i nemoguće, razumjeti povijest, sadašnjost i budućnost. Mi smo, da tako kažem, sredstva u Božjim rukama pomoću kojih on izgrađuje povijest. Kao vjernici toga smo i svjesni i želimo doista da naš život bude oruđe u Božjim rukama. No, mnogi su oni, koji poput Kira, nisu svjesni da se Bog njima koristi, ali ipak se okreću prema dobru. Bog se može svakim poslužiti kako bi ispunio svoju volju. Nažalost, postoje i mnogi koji se daju instrumentalizirati od zla, no i to nas ne treba plašiti jer, kao što rekoh, Bog je pobijedio zlo, pa čak i to zlo može preokrenuti u dobro. Pitanje je jedino koliko vjerujemo u Božju svemogućnost, koliko smo uvjereni da je on Gospodin i da nema drugoga osim njega.
To međutim ne čini nikoga od nas manje odgovornima da se založimo za dobro. Kao kršćani pozvani smo uvijek birati ono što je dobro, što je bolje, žalosno je kad se dogodi da postoje kršćani koji su ravnodušni. Koji misle ako ne biraju zlo, da čine dobro. To nije istina. Ravnodušnost, stav mene se ne tiče, meni je svejedno, je loš izbor. Takav izbor dozvoljava da pobijedi zlo. Danas nas na tu zauzetost i na društvenom polju, a ne samo na duhovnom, upozorava Isus. „Dajte Caru carevo, a Bogu Božje“. Jedino Isusovo izravno uplitanje u politiku, da tako kažem. Malo je njegovih izraza koji se tiču društvenoga života imalo tu sreću da bude zapamćena kao ova. No, nije uvijek bila pravo shvaćena. Isus se u svom odgovoru farizejima i herodovcima, koji su mu još jednom postavili zamku, ne stavlja niti na stranu revolucionara, niti na stranu onih koji su uz vlast. Jedno „da“ ili „ne“ o dopuštenosti plaćanja poreza moglo je biti valjan razlog da ga se optuži ili pred državnim ili pred vjerskim vlastima. Svojim odgovorom Isus je priznao rimsku vlast kao činjenično stanje, ne govoreći ništa o pravednosti ili ne pravednosti te vlasti. Isusov odgovor uključuje u sebi da kada građanin plaća porez caru, makar on bio i okupator, ne oduzima ništa Bogu. Dapače, upravo tako izvršava volju Božju, jer svaka je vlast od Boga. Njegovoj božanskoj volji pripada i ekonomski red, i društveno i političko uređenje, koje je pozvano vladati pravedno ljudskim odnosima. Zasigurno, Bog i politika nalaze se na različitim nivoima, što ne znači da su oprečni. Zadaća je svakoga vjernika razlučivati je li određena vrsta posluha koja se od njega traži prema nekoj zemaljskoj vlasti u skladu s posluhom Bogu ili nije. Odatle i pravo svakoga na priziv savjesti. Nema te vlasti koja je iznad savjesti koja mi govori je li nešto po Božjem zakonu ili nije.
Svojim odgovorom „Dajte caru carevo, a Bogu Božje“, Isus nam govori kako mi kršćani nismo izuzeti iz ovoga svijeta, iz društva, nego smo sastavni dio njega. Postoje danas takvi pokušaji koji žele marginalizirati kršćane, držati ih građanima drugoga reda, predstaviti ih kao one koji koče razvoj i napredak društva, kao nesnošljive, kao one koji mrze svakoga koji je drugačiji od njih. Vjera može eventualno biti privatna stvar, ne može se i ne smije ni na koji način miješati u politički, ekonomski ili društveni život … to je posve pogrešno. Nalazimo se u ovakvoj situaciji upravo zato što smo odvojili javni od privatnoga života. Privatno sam kršćanin ali u javnosti to nisam. Doma mi na zidu visi križ, ali u Saboru sam za abortus. Idem na misu, ali ne dajem plaću radnicima. Molim se, ali i kradem. Takva vjera, sigurno nije kršćanstvo. Neki oblik religioznosti možda i je, ali s vjerom u Isusa Krista nema ništa.
Živimo danas u teškim vremenima u kojima su kršćanske vrijednosti dovedene u sumnju, obezvrijeđene i našom krivnjom. Današnja čitanja žele nas ohrabriti da živimo svoj vjernički život u svijetu. Da ne zaboravimo dati Bogu ono što mu pripada, ali i u isto vrijeme založiti se za društvo u kojem živimo. Ne smijemo bježati od odgovornosti koju imamo za društvo. Na to nas obvezuje Isusovo utjelovljenje, On koji je uzeo obličje čovjeka i uključio se u život jednog naroda, pozivajući ga na ponovno utemeljenje na vrijednosti svetosti, ljubavi, dobrote, istine, pravde i mira. Aktivirajmo se i mi.