Papina homilija s mise zahvale u bazilici sv. Petra

Slušali smo Izaijino proroštvo: Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju (usp. Iz 25,8). Ove riječi pune Božje nade, pokazuju na cilj, na budućnost kojoj hodimo ususret. Na tom putu nam prethode i vode nas sveci i svetice. Te riječi ocrtavaju i poziv misionarki i misionara – kazao je jutros papa Franjo u homiliji na misi zahvalnici, u Bazilici svetoga Petra.
Misionari su oni koji, poučljivi Duhu Svetomu, imaju hrabrosti živjeti Evanđelje, pa i ovo u Evanđelju što smo upravo slušali: Pođite na raskrižja putova – rekao je kralj svojim slugama (Mt 22, 29). I sluge iziđoše i skupiše sve one koje nađoše – i dobre i zle – kako bi ih skupili na gozbu kraljevskog vjenčanja – kazao je Papa (r. 10).
Misionari su prihvatili poziv: izišli su pozvati sve, na raskrižja svijeta, čime su Crkvi učinili toliko dobra, jer ako se Crkva zaustavi i zatvori, onda i oboli te se može iskvariti – bilo da se okalja grijesima, bilo lažnom, od Boga odvojenom znanošću – što je sekularizam ili posvjetovnjačenje – ukazao je Sveti Otac.
Misionari su se okrenuli raspetom Kristu, prihvatili Njegovu milost, ne zadržavši je za sebe. I poput svetoga Pavla postaše svima sve; znali su oskudijevati i obilovati; biti siti i gladni; i sve su mogli u onome koji ih jača (usp. Fil , 12-13). Tom Božjom snagom smogli su hrabrosti izići na putove svijeta, s pouzdanjem u Gospodina koji poziva. Takav je život misionara i misionarke… I naposljetku završe daleko od kuće, daleko od domovine; često ubijeni – kao što se ovih dana dogodilo s mnogom našom braćom i sestrama – rekao je papa Franjo.
Evangelizacijsko poslanje Crkve u svojoj je biti navještaj Božje ljubavi, milosrđa i praštanja, objavljeni ljudima po životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Misionari su služili poslanju Crkve, lomeći najmanjima i najudaljenijima kruh riječi i svima noseći dar neiscrpive ljubavi, koja izvire iz Spasiteljeva Srca – pojasnio je.
Takvi bijahu sveti Franjo de Laval i sveta Marija od Utjelovljenja. Vama bih danas dao dragi hodočasnici iz Kanade, dva savjeta koje spominje Poslanica Hebrejima, što će – misleći na misionare – donijeti toliko dobra vašim zajednicama.
Prvo je ovo – tako kaže riječ Božja: Sjećajte se svojih glavara, koji su vam navješćivali riječ Božju. Promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru (13,7). Sjećanje na misionare, podupire nas u trenucima kad smo svjedoci opadanja i nedostatka evanđeoskih radnika. Njihov nas primjer privlači i nuka na nasljedovanje njihove vjere. Oni predstavljaju plodna svjedočanstva koja daju život! – ustvrdio je Papa.
Drugo je: Prisjetite se prvih dana nakon što ste primili svjetlo Kristovo; imali ste podnijeti veliku i bolnu borbu… Ne odustajte od smjelosti, za koju se čuva velika plaća. Imate jedino potrebu ustrajati… (10,32.3-36). Iskazati poštovanje onima koji su trpjeli kako bi nam donijeli Evanđelje, znači nastaviti s tim nastojanjem i borbom za vjeru, ponizno, blago i milosrdno, u svakodnevni život. To donosi plod – kazao je Sveti Otac te dodao…Sjećanje na one koji su nam prethodili; na one koji su ustanovili našu Crkvu. Plodna Crkva iz Quebeca! Plodna u tolikim misionarima, koji se razmilješe posvuda. Kandaski su misionari, poput ovo dvoje, ispunili svijet. A sada savjet: da nas ovo sjećanje ne dovede do toga da posustanemo u smjelosti. Ne odustajte od hrabrosti! Možda... – Ne, ne možda… to je istina! Đavao je zavidan i ne podnosi da neka zemlja bude tako plodna misionarima. Molimo Gospodina kako bi se Quebec vratio na put plodnosti te svijetu podario još tolike misionare. I njih dvoje, koji su utemeljili Crkvu u Quebecu, neka nam pomognu kao zagovornici; da sjeme koje su posijali raste i donosi plodove za nove hrabre muškarce i žene otvorena srca za Božji poziv. Danas to treba tražiti za vašu domovinu! I oni s neba će biti naši zagovornici; da Quebec ponovno bude izvorište dobrih i svetih misionara.
Eto radosti i svrhe ovoga vašeg hodočašća: sjećati se na svojoj grudi, svjedoka vjere. Ovo sjećanje nas trajno podupire na putu prema budućnosti, prema cilju, kad će Gospodin otrti svaku suzu s lica… Radujmo se i kličimo Njegovu spasenju (Is 25,9)– kazao je na koncu Sveti Otac.