Međunarodni je caritas pozvao u Rim predsjednike i upravitelje svih Caritasa na Bliskom istoku

Međunarodni je caritas ovih dana pozvao u Rim predsjednike i upravitelje svih Caritasa na Bliskom istoku, kako bi zajedno planirali sljedeće pothvate za potporu blisko-istočnom stanovništvu. Bliski je istok u nemiru, Caritas je zatrpan molbama za pomoć, a zalihâ je sve manje – istaknuo je predsjednik Međunarodnoga caritasa, Michel Roy, dodajući da je cilj susreta stvoriti uvjete za suradnju s drugim organizacijama Katoličke crkve radi zajedničkoga promicanja mira.
Osvrnuvši se na stanje na Bliskom istoku u razgovoru za našu radio postaju John Coughlin, ravnatelj Caritasove skupine za „hitne pomoći“, rekao je da se Caritas sučeljava s najvećim krizama u Siriji, Iraku i Gazi. Sirijska se kriza snažno osjetila u susjednim državama; Caritas je zauzet u zbrinjavanju izbjeglica u Jordanu, Libanonu i Turskoj. U tim smo se zemljama usredotočili na liječničku njegu, smještaj i na opskrbu hranom – kazao je Coughlin dodajući:
Od početka sukoba podijelili smo pomoć za više od 900 tisuća osoba koje je pogodila kriza u Siriji, 16 tisuća u Gazi, a u Iraku 13 tisuća osoba. To znači da smo za zbrinjavanje stanovništva u Siriji utrošili 70 milijuna eura, dva milijuna u Iraku, a u Gazi oko stotinu tisuća eura – objasnio je ravnatelj „hitne pomoći“.
Na upit o organiziranju potpore pogođenom stanovništvu, rekao je da se potpora obostrano planira, odnosno izravnom potporom nacionalnim Caritasima, ili pak apelima Međunarodnoga caritasa, koji svoje članove upoznaje s projektima nacionalnih Caritasa, i potiče ih da prema svojim mogućnostima pridonesu ostvarenju projekata. Naša je dakle zadaća u ovim teškim humanitarnim krizama uskladiti odgovore Katoličke crkve – istaknuo je ravnatelj.
Govoreći o sve većim potrebama i sve manjim zalihama, predsjednik je Michel Roy istaknuo da će se na susretu raspravljati o sve većoj potrebi humanitarne pomoći kao i o usklađivanju odgovorâ Međunarodnoga caritasa i njegovih članova, glede projekta i njihova financijskoga pokrića kao i njihova odraza na humanitarnu politiku. Poznato je naime da programi Ujedinjenih naroda nemaju dostatnu novčanu potporu, raspolažu samo s 40% potrebnih financijskih sredstava. Posljedica toga je ponovno programiranje potpore na mjestu, a to znači veća potrošnja novca – zaključio je predsjednik Roy.