Rat ne izazivaju prirodna bogatstva, nego politika
Dosta s politikom štednje, potrebna su javna ulaganja, kadra podržati potražnju –
ustvrdili su 11. rujna stručnjaci Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj
(Unctad) predstavljajući godišnje izvješće. Na predstavljanju izvješća bio je i kardinal
Peter Turkson, predsjednik Papinskoga vijeća Pravda i mir, koji je govorio o odnosu
između razvoja i mira.Govoreći o miru i razvoju u razgovoru za našu radijsku postaju,
kardinal je Turkson rekao da bez razvoja nema ni dugotrajna mira. A kako možemo promicati,
održavati i podupirati razvoj? Zacijelo s trgovinskim metodama koje imamo – odgovorio
je kardinal – razmjenom darova, talenata i svih otkrića. Stoga je vrlo važno prihvatiti
ono što je rekao papa Benedikt: da bi se potaknuo razvoj valja prihvatiti logiku dara,
svojevrsnu besplatnost. To je potrebno naročito kad je riječ o talentima, razmjeni
izuma, kreativnosti i tako redom, radi promicanja razvoja zemalja – ustvrdio je kardinal
Turkson. Na primjedbu da se u predstavljenom izvješću govori o korupciji i neplaćanju
poreza, kardinal je rekao da je globalizacija, kretanjem kapitala, nedvojbeno pridonijela
razvoju. No, u državama često postoje nejednakosti zbog korupcije, nepotizma i loših
vlada. Jedna je osoba napisala knjigu o uzrocima afričkoga siromaštva. Ona tvrdi da
je afričko siromaštvo namjerno odabrano. Čudno, zar ne? A to bi značilo da vlade provode
politike koje pogoduju i potiču rast siromaštva. Nesposobne su vlade dakle uzrok afričkoga
siromaštva. Potrebna je stručna vlada za usvajanje razvojnih mjera – primijetio je
predsjednik Papinskoga vijeća. Govoreći pak o nepravednoj raspodjeli dobiti od
korištenja prirodnih bogatstava, rekao je kako se nekim državama predlaže da postanu
„investor-friendly“, odnosno prijatelj ulaganja. Što bi to značilo? To znači da su
trgovačka društva koje dolaze u neku državu slobodna iznositi iz države svu zaradu,
ne ostavljati ništa u zemlji; znači da su slobodna i da uživaju porezne povlastice
na robu. Takvi bi uvjeti („investor-friendly conditions“) navodno trebali privući
strana ulaganja. Mislim da bi vlade baš u tomu trebale očitovati zrelost. Neki ulagač-prijatelj,
ako iza sebe ostavlja osiromašenu državu… nije prijatelj („investor-friendly“) – ustvrdio
je kardinal Turkson dodajući: Jedan je predsjednik Gane tvrdio da sve treba uzimati
iz 'dubine' zemlje, a ništa s njezine površine. To znači da obradivu zemlju treba
ostaviti poljodjelcima, poljodjelstvu i stočarstvu. Tko dakle želi sirovinu, treba
ići „pod“ zemlju. To je bio način da se poštuje zemlja, jer ne pripada samo onima
koji kopaju rudače, nego i onima koji žive od poljodjelstva – kazao je kardinal. U
nekim slučajevima postoje ugovori potpisani prije nekoliko stotina godina, a još su
na snazi unatoč promijenjenim uvjetima. Bilo bi pravedno preispitati takve ugovore,
vlade odlučno trebaju zatražiti njihovo preispitivanje, da se narodu bar nadoknadi
šteta za ono što je učinjeno sa zemljom – primijetio je kardinal Turkson. Na primjedbu
da je iskorištavanje prirodnih bogatstava čest uzrok napetosti i ratova, kardinal
je uzvratio da rat ne izazivaju prirodna bogatstva nego politika; zbog interesa razlogom
sukoba postaju prirodna bogatstva. To se događa u Kongu, u području Velikih jezera.
Kad je Bush išao u Irak, što je htio? Kroz etiku treba dakle gledati na sve: ne samo
opće dobro naroda, nego i mir, potreban državama; ne može se samo razmišljati o dobiti.
Poziv pape Benedikta da se usvoji logika dara zaista je vrlo bitan: treba gledati
blagodat drugih osoba čiji život ovisi o prirodnim bogatstvima – zaključio je kardinal
Turkson.