Uz misna čitanja svetkovine Uzvišenja Križa razmišlja vlč. Darko Rogina
Danas Crkva slavi
blagdan Uzvišenja sv. Križa. Legenda o nastanku toga blagdana kaže da je carica Jelena,
majka rimskog imperatora cara Konstantina, odlučila pronaći Isusov križ. Kažu da su
pronađena tri križa ispod Golgote. Da bi saznali koji je Isusov, našli su teško bolesnog
čovjeka koji se približio križevima i doticao ih. Nakon što je dotaknuo jednoga od
njih, ozdravio je te su zaključili da je to Isusov križ. Zato se taj dan zove Uzvišenje
sv. Križa, tj. Bog je uzvisio, proslavio drvo križa čudom ozdravljenja, kao Mojsijev
stup na kojem je napravljena zmija, o kojem čitamo u današnjem čitanju Starog zavjeta
u Knjizi Brojeva. Stup kojega je Mojsije postavio bio je spas svakome koga bi ujela
zmija. Taj tekst zapravo naviješta smisao i stvarnost Isusova križa. O smislu križa
govori i sam Isus u evanđelju: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako
ima biti podignut Sin Čovječji, da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni!” Sv.
Pavao je dubokom i istinskom vjerom prožetom osobnim iskustvom opisao Kristov križ
i njegovo značenje za onoga koji vjeruje. Križ je za neke oduvijek bio ludost, poraz
i poniženje, obična sprava za mučenje, no za kršćane on je znak pobjede Krista raspetoga,
koji je križu dao smisao mudrosti i snage. Zato upirući svoj pogled u križ vjerujemo
u Krista raspetoga i uskrsloga. Piše sv. Pavao u poslanici Galaćanima: „A ja, Bože
sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem
je meni svijet raspet i ja svijetu.“ Tako je sv. Pavao doživio neizrecivu ljubav Raspetoga.
Križ je neizrecivi govor Božje ljubavi, jer „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga
Sina Jedinorođenca, da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život
vječni.“ Križ nije put u smrt, nego u život! Mjesto na kojem je raspeta ljubav Sina
Božjega prolila svoju krv, za spas mnogih. Kada svoj pogled usmjerimo prema križu,
nećemo čuti glasan odgovor, ali ćemo dobiti snažnu utjehu i jakost. Trebamo taj znak
da bismo vidjeli i prihvatili našu stvarnost: da među nama ima krivnje, žalosti, neutješnosti,
zdvajanja, čak i smrti. Ne zavaravajmo se o samima sebi, o istini koja govori kakvi
smo. Križ Kristov nas nužno dovodi do pitanja istine o čovjeku. Tko je čovjek, kakav
je čovjek? Istina o njemu je sljedeća: sklon padovima i usponima, sklon mržnji i dobroti,
ljubavi i razdoru, čovjek vječni ratnik u opredjeljenju između dobra i zla, čovjek
nemoćan sam od sebe bez križa Kristova i raspete ljubavi. Kristov križ nam daje odgovor:
Ecce homo! Evo čovjeka! Evo stvarnog i istinskog čovjeka, poslušnog i poniznog, patnika,
ali i pobjednika, onoga koji ljubi i daruje istinsku ljubav. Današnjem čovjeku, čak
i vjerniku, križ je nešto strašno. Njegovo tumačenje jest patnja, bolest, smrt, kraj,
konačni poraz. No, je li to doista Spasiteljev križ? Križ Raspete Ljubavi? Mjesto
beznađa i gubitka? Danas se ne govori o križu, jer on je „negativna pojava u humanističkom
društvu koje se brine o zdravom psihološkom čovjekovu razvoju.“ Tako se o križu ne
bi smjelo govoriti, a još manje isticati njegov lik, jer je na njemu mučen i ubijen
čovjek. Nažalost, to se događa u društvu koje još uvijek ponosno ističe svoju pripadnost
kršćanstvu. Bojim se da je križ u očima i životu današnjega čovjeka izgubio svoj stvarni
smisao. Ipak, križeva danas ima posvuda, čak i tamo gdje su bili zabranjivani, možda
ih tamo ima najviše. Tamo su najupadljiviji. Nose ih kao nužni ukras osobe iz javnog
života koje svojim ponašanjem ne odaju kršćanska uvjerenja. Prepotentni i nevjerodostojni,
prekriveni interesima i jeftinom zabavom. Križevi pored visaka, nakita različitih
boja i ukusa, križevi kao predmeti za sreću, križevi u glazbenim spotovima... Naučili
su se križati sportaši, estradne zvijezde i tzv. „top modeli“, naučili su se križati
i oni kojima je znak križa bio dovoljan razlog da se istinske vjernike prikuje na
križ. No, postoje anonimni, samozatajni, ponizni ljudi, običnog i neznatnog života,
koji ne govore o križu, ali ga žive u punini vjere. Svjedoče svoju vjeru i snagu koju
crpe upravo iz Krista raspetoga i njegova križa. Njih život udara s raznih strana,
ali oni hode, i ne more se. Njihov osmijeh možda nije vidljiv, ali je dubok, kao i
njihova postojanost i mir u njihovim srcima. Ne trube na sav glas o svojoj vedrini,
ali imaju vedrinu duše, nutarnji sklad… Kakav je naš životni križ? Onaj križ koji
ne bi nikada očekivao – udarac prijatelja, optužba koja se zareže poput udarca biča,
laž koja je poljuljala dobar glas, razorene obitelji, napuštena djeca i mladi, nerazumijevanja
i neprihvaćanja – to je tvoj križ. Križ bez Krista spasitelja nema smisla! No, Krist
je uzdignut na križ da nas privuče k sebi i svatko tko svoj pogled uzdigne prema njemu
i povjeruje ima život vječni, a ne smrt! Ima radost a ne žalost, osmijeh a ne suze,
vedrinu a ne tugu! Ako u njega uzdignemo svoj pogled srcem koje je zahvaćeno vjerom
i ispunjeno ljubavlju, križ postaje sredstvo spasenja i uzvišenja. U njega gledajmo
i razveselimo se!