Uz misna čitanja 23. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Anto Lozuk

Naše vrijeme obilježeno je revoltom, protestima, demonstracijama, pobunom. Ljudi ne razumiju jedni druge, postavljaju se jedni prema drugima kao protivnici, neprijatelji. Lijevi ustaju protiv desnih, siromašni protiv bogatih, oporba protiv vlade, mladi protiv starih, marginalizirane skupine protiv terora većine. Posvuda razračunavanja: u kuhinji i radionici, u uredu i tvornici, u konferencijskoj sali i na ulici, u učionici i na stadionu.
Revolt, protest, demonstracija, pobuna – izviru dijelom iz uvjerenja da postojeći svijet ne valja, da ga treba srušiti i sagraditi novi. Rušilački proces odvija se jednim dijelom spontano (osobito kod mladih), a drugim svojim dijelom po smišljenom programu iza kojega stoje eksperti, konstruktori, stratezi, promotori... Posljednjih nekoliko desetljeća, možemo reći, živimo upravo u okviru jednog rušilačkog procesa u kojemu su porušeni mnogi tabui, uklonjene mnoge zabrane, srušene ograde, obezvrijeđene nekad vrlo cijenjene metode i sustavi, nestala mnoga uvjerenja i moralne vrednote.
Rušenje stvara kaos. U ljudskoj povijesti nema nesretnijih perioda od onih koji slijede nakon ratova, revolucija i preokreta. To je vrijeme u kojemu neumoljivo vlada pustoš i prokletstvo. Strašne posljedice izvanjskih razaranja zahvaćaju i čovjekovu nutrinu i on ne osjeća drugo nego razočaranje, gorčinu i beznađe. Revolucija, pobuna, rušilački pohodi u sebi uvijek imaju neke elemente istočnog grijeha. A posljedica istočnog grijeha jest izgon iz raja.
Ono što se događa u svijetu odražava se također u Crkvi Božjoj. Svaka vrednota, svaka vjerska istina, svaki izričaj izložen je kritici, preispitivanju pa i obezvređivanju. Mnoge snage stoje jedna nasuprot drugoj, često se međusobno kritiziraju, pa i napadaju: karizmatici nasuprot instituciji, laici nasuprot kleru, progresisti nasuprot konzervativcima, pojedinci nasuprot zajednici, zajednica nasuprot pojedincima. Današnje Evanđelje bavi se osobito odnosom pojedinca i zajednice. Bog ne želi da njegova djeca grade novi svijet na nepovjerenju, neiskrenosti, preziru i mržnji. Novi svijet gradi se na pozitivnom stavu prema drugom čovjeku, na povjerenju, iskrenosti, poštovanju.
Arogantni i divlji pojedinci često ugrožavaju mir i sklad u zajednici. Svaki pojedinac suodgovoran je za zajednicu, ali je zajednica također odgovorna za pojedinca. Ako pojedinac dobro misli i dobro djeluje, uvećava snage dobra u svojoj zajednici. No, u slučaju problematičnih pojedinaca zajednica je dužna primijeniti strategiju evanđeoske strpljivosti. Idealni model jesu: dvojica ili trojica, sabrana u Božje ime. To su ljudi koji jedan drugome pristupaju s povjerenjem, s iskrenošću, s poštovanjem. Ujedinjeni u Božje ime oni postaju kadri graditi novi svijet: postaju znak Božjeg jedinstva i Božje prisutnosti na zemlji. U njima se nastanjuje Bog i kroz njih na ovoj zemlji djeluje Bog.