Sredozemno je more tiho groblje mnogih izbjeglica

Nastavlja se raspra između Europske unije i Italije glede prihvata selilaca. Europsko je povjerenstvo, odgovarajući Talijanskom ministru unutarnjih poslova, ustvrdilo da Italija više ne treba računati na novčanu potporu za prihvat selilaca koji se iskrcaju na talijanskim obalama. U međuvremenu, raste broj žrtava u Sredozemnom moru.
Osvrnuvši se na teškoće selilaca u razgovoru za našu radijsku postaju nadbiskup Silvano Maria Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, rekao je da je broj žrtava, selilaca pokopanih u tihom groblju, u što se pretvorilo Sredozemno more, dokaz neučinkovitih odnosa između članica Europske unije. Procjenjuje se da je oko 23 tisuće selilaca od dvije tisućite do dvije tisuće trinaeste godine poginulo pokušavajući stići do ulaznih vrata u Europu: odnosno Grčke, Lampeduse, Kanarskih otoka i Španjolske – ustvrdio je nadbiskup dodajući:
Pred ovom europskom tragedijom treba pobijediti globalizaciju ravnodušnosti. A tko zna koliko ima anonimnih žrtava, koje su izmakle nadzoru pograničnih službi? Postoji opasnost navikavanja na vijesti o tim dotrajalim brodovima koji pod vodu odvlače osobe i obitelji s djecom, koje su zadnji novčić dale da bi toj djeci osigurale pristojan život – podsjetio je nadbiskup.
Govoreći o seliocima, nadbiskup je rekao da prije svega treba pravim imenom nazivati osobe koje bježe od nasilja, ugnjetavanja i od životne opasnosti. Većina su bjegunci i imaju pravo na azil, na prihvat u dogovoru s Europskom unijom. Solidarnost ne može biti puka teorija – upozorio je nadbiskup.
Pred očevidnošću potrebne radne snage i demografskoga osvježenja kako bi europske države zadržale učinkovito gospodarstvo i politički utjecaj, pretvaranje selilaca u žrtvenoga jarca ili manipuliranje s njima radi postizanja boljeg izbornoga rezultata biva strategija, odnosno nepošten mehanizam jer proizvodi strah i predrasudu. Selioca se dakle smatra drugorazrednom osobom, on je oruđe za stvaranje profita, a ne osoba kao i svako drugo ljudsko biće. Pogrješno shvaćanje selilaštva dovodi do upravnih politika koje prisiljavaju bjegunce na odabir opasnih putova kako bi preživjeli i stekli bar malo blagostanja – ustvrdio je nadbiskup Tomasi.
Na upit o mogućim odgovorima međunarodne zajednice, nadbiskup je rekao da međunarodna zajednica treba dosljedno primijeniti već usvojene mjere, poštivati zaštitna sredstva na snazi, primjerice konvenciju Međunarodne organizacije rada o zaštiti selilaca radnika i njihovih obitelji, koju su Ujedinjeni narodi usvojili 1990. godine a na snagu je stupila nekoliko godina poslije. Pobrinuti se za legalne kanale za dolazak izbjeglica i selilaca, nužnih gospodarstvu zemalja u razvoju, te da se poštuju ljudska prava; postojeće mjere mogu dakle odmah pridonijeti boljem upravljanju selilaštvom – ustvrdio je nadbiskup Tomasi dodajući:
Čini mi se da je ispravna odluka Visokoga povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice da se u prosincu ove godine na svom (skupu) „Međunarodnom dijalogu“ sučeli s problemom zaštite na moru. Mediteran nije jedino mjesto selilačkih tragedija. Pojava je opća i odnosi se na izbjeglice ( takozvane „boat peoples“) koji nastoje ući u Australiju, na stanovnike Latinske Amerike koji prolaze kroz pustinju Arizonu, Haićane koji u barkama idu prema Floridi. Odgovor na očajničke pokušaje selilaca, primoranih napustiti svoje zemlje, nije pojačanje graničnih nadzora ili pak postavljanje vojske na granice, jer te politike potiču selioce da odabiru opasne putove ili da se povjeravaju trgovcima ljudskoga mesa – ustvrdio je nadbiskup.
Potrebno je osmisliti zajednički europski azilski sustav, poduprijeti zemlje u koje neprestano stižu novi selioci, obučiti službenike da shvate razloge zbog kojih se traži azil, oštro kazniti trgovce ljudskim bićima. Već je papa Lav XIII. u svojoj enciklici „Rerum Novarum“ pisao kako nitko ne bi napustio svoju domovinu kad bi u njoj mogao pristojno živjeti. Najbolje je rješenje omogućiti slobodan pristup tržištima, otvarati radna mjesta, te politička stabilnost u zemljama iz kojih sada polaze selioci; seljenje bi tada bilo slobodan izbor, a ne nužnost da se preživi – ustvrdio je nadbiskup Tomasi.
Na upit kako poboljšati upravljanje selilaštvom u Sredozemlju, nadbiskup je odgovorio da su obale Mediterana obilježene znatnim demografskim, političkim i vjerskim razlikama. Nesigurnost stvorena političkim promjenama, te broj mladih spremnih za tržište rada i nadalje će poticati migracijske tokove. Iako Europa neće moći prihvatiti sve izbjeglice, ipak će se morati ozbiljno pozabaviti razlozima selilaštva, usvojiti razumnije mjere koje seliocima omogućuju legalan i uredan pristup jer su , kako sam već rekao, Europi potrebni useljenici – istaknuo je nadbiskup te dodao:
Prema demografskim procjenama, u Europi će se radno sposobno stanovništvo do 2060. godine smanjiti za više od deset posto, ili za pedeset milijuna osoba, a broj umirovljenih osoba će od 84 i pol milijuna porasti na 151 i pol milijun. Zatim, suradnja se sa sjevernom Afrikom treba pojačati kako bi se Africi pomoglo unaprijedi demokraciju i pluralizam, pravnu državu, vjersku slobodu, postojano gospodarstvo. Prihvat i razvoj idu ukorak, a ta ravnoteža olakšava učinkovito upravljanje selilaštvom u mediteranskim zemljama – zaključio je stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.