O knjizi Antonija Vázqueza »Brak za novo vrijeme« govori Marito Mihovil Letica.

Još od vremena patrističke misli sv. Augustina, a to je 4. i 5. stoljeće, Crkva drži da je kršćanska ženidba sakrament. Mnogo kasnije, usvojivši stajališta sv. Tome Akvinskoga, koji je obilježio 13. stoljeće odnosno zrelu skolastiku, Katolička Crkva počinje smatrati da je ženidba »u Gospodinu« sakrament jednako uzvišen kao i sakramenti krštenja i euharistije. U autentičnome kršćanskom braku prisutna je Kristova i samim time Božja Ljubav, koja se nadaje kao uzor trajne, postojane i bezuvjetne ljubavi među kršćanskim supružnicima.
Dakle, naravna ljubav u kršćanskome braku ima svoje vrhunaravno izvorište u Bogu i Kristu. To izvorište je u vječnosti, a u ovome našem ljudskom svijetu nesavršenosti i prolaznosti očituje se postojanošću i svevremenošću. Da bi ta svevremenost bila životna i u sadašnjemu vremenu, valja je aktualizirati, djelatno je oživotvoriti u našoj suvremenosti.
Upravo o takvoj posuvremenjenoj svevremenosti kršćanskoga braka odnosno braka koji se, unatoč svim slabostima svojstvenima čovjeku, ravna prema kršćanskim i općeljudskim vrijednostima – govori knjiga »Brak za novo vrijeme«, španjolskog autora Antonija Vázqueza. Dotična je knjiga do hrvatskoga čitateljstva dospjela koncem godine 2013. u zajedničkome izdanju splitskoga Verbuma i Obiteljskoga obogaćivanja iz Zagreba.
Knjiga objašnjava kako se može biti sretan i radostan u bračnom i obiteljskom životu; govori o ljubavi i sreći, o braku i životnoj rutini, o braku i spolnosti, o komunikaciji i sukobima. Autor uvjerava čitatelje da je moguće sačuvati ljubav i brak, učiniti ih živima i životnima usprkos različitim poteškoćama koje se javljaju u svakodnevnome životu. Iz uvoda knjige citiram sljedeće rečenice:
»Ove su stranice napisane da bi s radošću bile čitane. Radost koja nije vezana ni uz vrijeme ni uz okolnosti. Radost koja znači okretnost, oduševljenje, sposobnost preuzimanja rizika i kompromisa. Radost koja se otvara postojanju koja se živi kao predanost nekome i nečemu. / Ta je radost okus dobroga, a naše će je nastojanje pretvoriti u nešto stalno, potpuno i sigurno... što se zove sreća. / [...] / Naspram tolikog nastalog licemjerja, tolikih laži preodjevenih u prirodnost i toliko zajednički proživljenog dosađivanja: / Želimo da se s ljubavlju postupa / kako ona to i zaslužuje! / Zatražimo njezina prava, spasimo njezine prave osobine, otkrijmo njezine najveće uspjehe! Predstoji nam revolucija. Revolucija dobra, kreposti. Moramo je silovito pokrenuti. Morat će je pokrenuti manjine dok se ne proširi po čitavom svijetu. / Da se naša nada ne bi pretvorila u ispraznu iluziju, moramo letjeti visoko ne gubeći pritom dodir s tlom. Tu je prečac za naše sve hitrije približavanje tom ′novom dobu′ za brak i obitelj.«
Knjiga »Brak za novo vrijeme« sadrži jedanaest poglavlja podijeljenih u tri dijela: Prvi dio »A« ′U trenutcima krize′, Drugi dio »B« ′Projekt sreće′ i Treći dio »C« ′Poteškoće i kako ih rješavati′. Na kraju svakoga dijela nahode se kratki savjeti ′Razmislite, učinite′. Navodim neke od njih:
»Zapamtite... / ′Ili moje ja ubija ljubav ili ljubav ubija moje ja′; / ′Lađi koja isplovi bez smjera svi su vjetrovi nepovoljni′; / ′Treba očekivati od drugoga ono što nam on može dati, a ne ono što mi želimo primiti′; / ′Naučite otkrivati, što češće, sve ono dobro što je u drugome′. / Razmislite... ′Imajte na umu da je brak maraton, a ne sprint′; / ′Sjetite se da je ljubav poput vatre; ako je se ne raspiruje, ugasi se′; / ′Imajte na umu da treba promatrati drugoga da bismo ga upoznali i dopustili da nas upozna, što je jedini način da dopustimo da nam se pomogne′; / ′Sjetite se da je gorčina prečesto samo plod naše mašte.′ / Razgovarajte... ′Iskreno razgovarajte o onom što je dobro u vašem braku i što može biti bolje′; / ′Razgovarajte o načinu raspodjele zadataka u kući, da biste ih uskladili s radnim vremenom na poslu i potrebom za odmorom, prema raznim situacijama do kojih će doći′; / ′Razgovarajte o stvarima koje vas vesele s ciljem da ih uskladite i sudjelujete u njima. Komunicirati znači spajati′.«
Premda su ti i slični savjeti izrečeni na popularan način i premda se čitateljima mogu učiniti samorazumljivima pa i trivijalnima, nekovrsnim trivijalnim receptima za sreću – žalosna je istina to da su mnogi brakovi došli u krizu i supružnici se rastali upravo zbog nesposobnosti da se u bračnim odnosima prepoznaju i slijede takvi samorazumljivi i trivijalni naputci. No među naputcima u ovoj knjizi ima i onih koji bi zbog svoje sadržajnosti, jezgrovitosti i poučljivosti mogli biti svrstani među dobre aforizme. Citiram tri takva aforistična naputka:
»Zapamtite... / ′Uvjetovana ljubav je trula ljubav. Mjera ljubavi jest da nema mjere′; / ′Treba započeti svaki dan s praznom stranicom, zaboravljajući precrtavanja i mrlje prethodnoga dana′; / ′Vjernost nije nešto kruto poput kamena ili mrtvačke ukočenosti. Ona je ponovna potvrda, prilagodljivost, zanos, kreativnost′. / Razmislite... / ′Božji zakon ima cilj učiniti čovjeka još sretnijim. Otud proizlazi da je sreća najintimniji osjećaj da u svakom trenutku radimo ono što treba.′«
Naposljetku nekoliko rečenica o autoru, prenesenih s ovitka knjige:
»Antonio Vázquez je predsjednik ′Fomento de Centro de Enseñanza′ – španjolske institucije za obrazovanje koju su osnovali roditelji. Prije toga sudjelovao je u upravljanju agencija za informiranje, dnevnih novina, izdavačkih kuća i časopisa. / Njegova usmjerenost na obitelj ostvaruje se i radom u ustanovi ′Orientación Familiar′, preko tečajeva, konferencija i kongresa. Taj je rad uskladio s poslovima tehničkoga savjetovanja u europskim i američkim odgojno-obrazovnim ustanovama, gdje je također vodio razne specijalizirane tečajeve te izlagao na konferencijama. Stalni je suradnik stručnih časopisa. Specijalizirao se u području bračnih odnosa, te već više od 25 godina savjetima pomaže bračnim parovima. Oženjen je i otac petero djece.«