Susret Pape s azijskim biskupima

Crkva bez identiteta nije sposobna za dijalog s drugima – istaknuo je Papa Franjo u govoru azijskim biskupima s kojima se prije podne, po lokalnom vremenu, susreo u svetištu Haemi, odakle je uputio poziv „da se ponovo zaodjenemo svojim kršćanskim identitetom“, te da se čuvamo relativizma i kulture prolaznoga.
U svetištu Haemi, gdje je mučeničkom smrću preminulo 132 katolika, od kojih mnogi pokopani živi, a većini se ni ime ne zna, okupilo se 68 biskupa iz azijskih država. Svjedočanstvo je ovih mučenika donijelo milost i blagoslov Crkvi u Koreji i izvan korejskih granica. Neka nam njihove molitve pomognu da budemo pravi pastiri duša, koje su nam povjerene – poželio je Papa na početku govora dodavši:
A izvan granica Koreje beskrajni je kontinent s vrlo različitim kulturama. U sličnom kontekstu, Crkva ima biti dovitljiva i kreativna u svjedočenju Evanđelja, putem dijaloga i otvaranja prema svima – kazao je Sveti Otac.
To otvaranje ima biti potpuno, „obuhvatiti um i srce“ da se iskreno prihvati onoga s kim se razgovara, ali se ni u kojem slučaju ne smije zanemariti čuvanje istinskoga crkvenog identiteta. Ako želimo slobodan, otvoren i plodonosan razgovor s drugima, onda nam mora biti jasno to što jesmo, što je Bog za nas učinio i što od nas traži – upozorio je Sveti Otac.
Rekavši da nije lako čuvati vlastiti identitet i drugima ga očitovati, Papa je upozorio na tri napasti „svjetovnoga duha“, koje se opiru našim nastojanjima da sačuvamo kršćanski identitet. Prije svega to je relativizam, „varljivo blještavilo“ koje zasjenjuje sjaj istine, izmiče zemlju ispod naših nogu i gura nas u živo blato, blato zbrke i očaja – kazao je Papa.
Papa je rekao da relativizam u današnjem svijetu pogađa i kršćanske zajednice, tako da narod zaboravlja nepromjenljive zbilje, utemeljene u Kristu, koji je isti: jučer, danas i uvijek. Papa ne misli samo na „sustavni relativizam“, nego i na relativizam u svakodnevnom životu, koji neprimjetno oslabljuje i razara svaki identitet – ustvrdio je te nastavio govoriti o drugoj napasti.
S relativizmom je usko povezana površnost, druga svjetovna opasnost za kršćanski identitet. Osvrćući se na tu opasnost, Papa je rekao da se ona očituje u „igranju s modernim stvarima, zabavama i gubljenju vremena“, a ne posvećuje se dakle pozornost bitnim stvarima. Današnja kultura veliča nevažno i pruža brojne prigode za razonodu; to je veliki problem za dušobrižništvo – ustvrdio je Sveti Otac..
Površnost se kod crkvenih službenika može se očitovati i u „zanošenju pastoralnim programima i teorijama, kada se zapostavljaju izravni susreti, naročito s mladima, kojima je naprotiv potrebna dobra pouka i sigurno duhovno vodstvo. Jedino „ukorijenjenost u Kristu“ može jamčiti sigurnost, bez te ukorijenjenosti olabave istine poradi kojih živimo, vježbanje kreposti biva formalizam, a dijalog postaje neka vrsta pogodbe ili prividnoga zatišja – ustvrdio je papa Franjo.
Govoreći pak o trećoj napasti, o prividnoj sigurnosti koja se krije iza lakih odgovora, naučenih fraza, zakona i propisa, Papa je podsjetio da „vjera po svojoj naravi nije usredotočena na sebe, nego teži „prema vani“. Iz vjere se rađa svjedočenje i poslanje. U tom smislu vjera nas osposobljava da istodobno budemo odvažni i ponizni u svojem svjedočenju nade i ljubavi – rekao je Papa dodajući da uvijek trebamo biti spremni svima obrazložiti nadu koju nosimo u sebi.
Papa je dakle ustvrdio da je naš identitet „živa vjera u Krista“. Iz vjere mora proizlaziti dijalog, a bez oklijevanja i straha treba ga poticati, jer Krist je naš život. Jednostavnost Kristove riječi postaje vidljiva u jednostavnosti našega života, našega komuniciranja, našega služenja i naših djela milosrđa prema braći i sestrama – objasnio je Papa.
Govoreći o posebnosti kršćanskoga identiteta, Papa je rekao da se kršćanski identitet razlikuje od drugih „jer je plodan“, a pri tom je upitao azijske biskupe: Je li identitet vaših krajevnih crkvi jasan u vašim katehetskim programima i u pastoralu za mlade, u vašem služenju siromašnima i svima koji su na rubovima naših bogatih društava, u vašoj skrbi o svećeničkim i redovničkim zvanjima?
Nastavljajući govor o dijalogu, Papa je rekao da je 'empatija' glavna sastavnica dijaloga. Izazov koji je pred nama – rekao je – jest taj da se ne zaustavljamo na slušanju riječi koje drugi izgovaraju, nego da proniknemo njihovo iskustvo, nade i želje, njihovu teškoću, ono što im je u srcu. Empatija nadilazi slušanje riječi, ona je djelo naših „duhovnih očiju i našega osobnoga iskustva“, sposobnost da u drugima gledamo svoju braću i sestre. U tom smislu, dijalog podrazumijeva istinski 'kontemplativni' duh da se drugom možemo otvoriti i prihvatiti ga – rekao je Papa dodajući:
Tako se stječe iskustvo „bratstva i zajedničkog čovještva, iskrenoga susreta, u kojem srce govori srcu. Papa je naveo svetoga Ivana Pavla II. da istakne kako se „naše promicanje dijaloga temelji na logici utjelovljenja: „Bog je u Isusu postao jedan od nas, s nama je dijelio ljudski život i govorio nam našim jezikom“. Papa je poželio da duh dijaloga nadahne odnos između Svete Stolice i azijskih zemalja koje još nemaju „puni odnos“ s Vatikanom.
Kada promatramo veliki azijski kontinent, njegovu prostranost, drevne kulture i tradicije, bivamo svjesni da su vaše kršćanske zajednice, u Božjem planu, malo stado (pusillus grex) kojem je zaista povjerena zadaća da svjetlo evanđelja donese na kraj zemlje – zaključio je papa Franjo.