Crkva je dosta mlada u Južnoj Koreji, koju će papa Franjo pohoditi od 13. do 18. kolovoza.
Njezina povijest započinje prije 200 godina, kada se skupina mladih znanstvenika susrela
s kršćanstvom. Studirajući zapadnu književnost, mladi su željeli osmisliti nešto što
bi moglo promijeniti ondašnje korejsko društvo. Njihovo učenje, u početku je bilo
puko traženje nove teorije, po milosti se Božjoj pomalo pretočilo u vjeru. Čitajući
knjige, upoznali su većinu katoličkoga nauka. Nakon što su shvatili važnost krštenja,
Yi Seung-hun, jedan iz skupine, pođe u Peking, u Kinu, da primi sakrament krštenja.
Živio je od 1756. do 1801. godine, a prvi je kršteni Korejac, osim što je i jedan
od utemeljitelja Crkve u Koreji. On je 1783. godine s ocem išao u Peking, gdje
su ga isusovački misionari poučili u katoličkoj vjeri, a potom ga je pater Jean-Joseph
Grammont krstio. Godinu dana poslije u Koreju se vratio sa sobom noseći mnogo katoličkih
knjiga. Bio je učitelj i sam krstio nekoliko Korejaca, kao i poznatoga sljedbenika
škole „praktičnoga učenja“ (sirhak) Junga Yak-yonga. Neki su njegovi prijatelji
1794. godine bili osuđeni na smrt jer su organizirali dolazak u Koreju kineskoga svećenika
Jua Moon-moa, a on je zbog toga prognan u neko selo, a potom osuđen na smrt i pogubljen
u seulskom zatvoru 1801. godine. Crkva je u Koreji u početku bila žestoko progonjena,
jer je konfucijanizam, u ono vrijeme, bio državna religija. Progoni su trajali oko
100 godina, a mučeničkom je smrću preminulo više od deset tisuća kršćana. U ono
doba nije bilo vjerske slobode, ozakonjena je tek 1886. godine ugovorom između Koreje
i Francuske. No nije dugo potrajala, jer je Japan 1910. godine zauzeo Koreju i njom
vladao trideset godina. Japanska je vlada u to vrijeme strogo nadzirala Crkvu. Svršetkom
Dugoga svjetskoga rata Koreja postaje neovisna. Neovisnošću stečena sloboda neslavno
završava. Odlukom Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskoga Saveza, Koreja je podijeljena
na Sjevernu i Južnu. Bol zbog podjele naroda koji je uvijek bio jedinstven snažno
se odrazio na Katoličku Crkvu u Koreji. Kad je Koreja podijeljena, u južnom dijelu
je bilo oko 100 tisuća katolika u stotinjak župa, na sjeveru pak bilo je oko pedeset
pet tisuća, u 50 župa, dakle jedna trećina korejskih katolika. Komunistički režim
u Sjevernoj Koreji snažno se suprotstavio Crkvi. O sudbini 166 svećenika i redovnika,
koji su tada bili u Sjevernoj Koreji, ni danas se ništa ne zna. U Sjevernoj Koreji
više nema ni jedne župe, ni jednog svećenika ni časne sestre. Ne zna se koliko ima
katolika, procjenjuje se da ih ima od tisuću do tri tisuće. U Sjevernoj Koreji, može
se reći, živi 'Crkva šutnje'. U Južnoj pak Koreji Crkva cvjeta, po broju katolika
je na trećem mjestu u državama jugoistočne Azije, nakon Filipina i Vijetnama.