U Siriji je, u nedjelju navečer, 20. srpnja, projektilom pogođen franjevački samostan
u Yacoubiehu, selu koje se nalazi nedaleko od granice s Turskom, na sjeverozapadnom
dijelu zemlje. Iako je zgrada teško oštećena – na sreću – nije bilo ljudskih žrtava,
kazao je kustos Svete Zemlje, Pierbattista Pizzaballa, dodavši da je otac Dhiya Azziz,
ostao neozlijeđen. Po Providnosti se nije nalazio u svojoj sobi, koja je potpuno razorena.
Molimo se za oca Dhiyu, za narod u Yacoubihu i Knaiehu, za oca Hannu, za mir u Siriji
kao i cijeli Bliski istok koji je u plamenu – kazao je Kustos. Vijest je jučer
objavila Kustodija Svete Zemlje na Internet stranici: terrasancta.net, uz koju
je priloženo nekoliko fotografija s ostacima samostana i nekim svjedočanstvima o skromnim
činima solidarnosti i prijateljstva, vjernika raznih vjeroispovijesti, koji se ponavljaju
bez obzira na veliku pomutnju koju je sukob prouzročio u posljednje tri godine, koliko
već traje, na ovom prostoru. U Yacoubiehu se nalazi jedan od četiri prihvatna centra,
koji je otvorila Kustodija Svete Zemlje; i koji prima oko 200 osoba dnevno i brine
se za još oko 4000 osoba. Otac Azziz jedan je od fratara koji su ostali u Siriji kako
bi pomogli narodu – i to ne samo kršćanima – da izdrže i da ne napuštaju vlastite
kuće. U Siriji, kao i u Gazi, stanje je i dalje iznimno teško. Prema posljednjem
izvješću Sirijske mreže za ljudska prava, od ožujka 2011. godine zabilježeno
je više od milijun i stotinu tisuća ranjenih osoba, od kojih su 45% njih, djeca. Oko
120.000 su osobe prisiljene živjeti kao trajno nesposobne i mnogima su od njih zbog
komplikacija, amputirani udovi. Mrtvih je, prema istom izvješću, 133.586, od kojih
su 15.149 djeca. Sirija je potpuno razorena zemlja, jer tamo više nema ničega,
a narod se nalazi na izmaku svojih snaga – kazao je pak fra Simon Herro, iz Kustodije
Svete Zemlje, odgovorna osoba za područje zvano Sv. Pavao. Škole su gotovo
izvan funkcije, a različite zone, među kojima i Aleppo, već su tjednima bez vode. Na
sreću, naš samostan ima četiri bunara, pa smo u stanju ljudima dostaviti vodu. Želimo
ostati ovdje, bez obzira što premještanje u ovoj situaciji nosi veliki rizik. Prošloga
je tjedna jedan od subraće čudom ostao živ, jer projektil koji je pao u njegovu neposrednu
blizinu, nije eksplodirao. Trebamo ostati jer smo tu bili i prije sukoba, te smo u
mogućnosti narodu izravno pomoći, sredstvima koja nam pristižu. Djelujemo u prihvatnim
centrima i u samostanima, koje smo izgradili zahvaljujući donacijama, koje nam šalje
Zapad, preko Udruge za Svetu Zemlju. Bez ove pomoći, ljudi ne bi mogli preživjeti. Svaki
se dan u dnevnim novinama čitaju vijesti o muževima, ženama i djeci iz Sirije, ali
i o onima u Iraku, kao i u Palestini, koji se žele dokopati Europe, makar uz nehumane
uvjete putovanja i riskirajući vlastiti život. Napuštaju zemlju koja je nekad pružala
sigurnost, čast i poštovanje. Ostaju oni koji nemaju sredstava za put. Uspjeti dostaviti
tim ljudima pomoć, znači pomoći im da ustraju.