Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji: Biti kršćanin znači pripadati Crkvi
Ima onih koji drže da mogu imati osobni odnos, izravno, neposredno s Isusom Kristom,
a izvan njegova zajedništva u Crkvi i bez Njezina posredovanja – istaknuo je papa
Franjo u današnjoj katehezi o Crkvi, na općoj audijenciji, na trgu Sv. Petra, dodavši
da su to opasne i štetne napasti. U prvoj smo katehezi o Crkvi, pošli od Božjega
pothvata da oblikuje narod koji bi njegov blagoslov donosio svim narodima zemlje.
Započinje s Abrahamom i poslije, s velikom strpljivošću, taj narod priprema u Starom
zavjetu da bi ga, u Isusu Kristu, učinio znakom i instrumentom sjedinjenja ljudi s
Bogom i međusobno (Usp. Vat II; LG 1). Danas će biti riječi o važnosti pripadnosti
ovomu narodu, za kršćane. 1. Nismo izolirani i nismo kršćani pojedinačno, svaki
za sebe. Naš je kršćanski identitet pripadnost Crkvi! Kršćani smo jer pripadamo Crkvi.
To je poput prezimena: ako je ime: ja sam kršćanin; prezime je: pripadam Crkvi. Jako
je lijepo primijetiti kako ova pripadnost biva izražena u imenu kojim Bog naziva samoga
Sebe – rekao je Papa. Odgovarajući Mojsiju, u zgodi o Gorućem grmu, kaže zapravo da
je on Bog otacâ. Ne kaže: Ja sam Svemogući, nego: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov,
Bog Jakovljev. Na taj način on se pokazuje kao Bog koji je sklopio savez s našim Ocima,
i tom savezu uvijek ostaje vjeran, a nas poziva da uđemo u ovaj odnos koji nama prethodi.
To je odnos Boga sa svojim narodom, te nam od onog vremena, svima prethodi – rekao
je papa Franjo. U tom smislu, misli nam prvo i sa zahvalnošću, lete onima koji
su nam prethodili i koji su nas primili u Crkvu. Nitko ne postaje kršćaninom sam po
sebi! Kršćani se ne proizvode u laboratoriju; kršćanin je dio Naroda koji dolazi izdaleka
i koji se naziva Crkvom, a ta ga Crkva čini kršćaninom na dan krštenja i poslije,
kroz pouke i tolike druge stvari. Ali, nitko ne postaje kršćanin sam od sebe – ponovio
je Papa. Ako vjerujemo i znamo moliti; ako poznajemo Gospodina i možemo slušati
njegovu riječ; ako ga osjećamo blizu i prepoznajemo ga u braći, to je zato jer su
drugi, prije nas, imali iskustvo vjere koju su nam prenijeli i poučili nas. Vjeru
smo primili od naših otaca; od naših predaka i oni su nas u vjeri poučili – istaknuo
je. Ako dobro promislimo, tko zna koliko nam lica pred očima prođe u ovom trenutku:
to može biti lice naših roditelja koji su zatražili naše krštenje; lice našega djeda
ili bake ili nekog od rodbine, koji nas je naučio prekrižiti se i recitirati prve
molitve… Ovdje se Papa prisjetio časne sestre koja ga je poučavala Katekizmu, dodavši
da se sada sigurno nalazi u nebu, jer je bila sveta žena, a ja je se uvijek, sa zahvalnošću
Bogu, sjećam. Možda je to lice župnika ili nekoga drugog svećenika ili časne sestre,
katehista; koji nam je prenio sadržaj vjere i pomogao nam da kao kršćani rastemo.
Eto, to je Crkva: jedna velika Obitelj u koju smo primljeni i u kojoj učimo živjeti
kao vjernici i Isusovi učenici. 3. Ovo je put kojim možemo hoditi ne samo zahvaljujući
drugim osobama, nego i zajedno s njima. U Crkvi ne postoji: 'uradi sam'; ne postoje
'slobodni strijelci'. Koliko li je puta papa Benedikt Crkvu opisao kao jedno crkveno
Mi? Ponekad se zna čuti: Ja vjerujem u Boga; vjerujem u Isusa, ali Crkva me ne zanima.
To nije uredu – rekao je Sveti Otac te nastavio... Ima onih koji drže do mogu imati
osobni odnos, izravno i neposredno s Isusom Kristom, izvan njegova zajedništva s Crkvom
i bez Njezina posredovanja. To su opasne i štetne napasti ili – kako je govorio veliki
Pavao VI. – apsurdne dihotomije. Istina je da je hoditi zajedno zahtjevno – i ponekad
teško – može se dogoditi da nam neki brat ili sestra prave probleme ili da nas sablazne,
ali Gospodin je povjerio svoju poruku spasenja ljudskim osobama, svima nama, svjedocima;
kao i našoj braći i sestrama, s njihovim darovima i njihovim ograničenjima. To znači
pripadati Crkvi – kazao je Sveti Otac te još jednom ponovio kako biti kršćanin znači
pripadati Crkvi, kao i to da je kršćanin, kao ime, a pripadnik Crkve kao prezime.
Dragi prijatelji, zamolimo Gospodina, na zagovor Djevice Marije, Majke Crkve,
za milost da ne padnemo nikada u napast da mislimo kako možemo bez drugih da možemo
bez Crkve; da se možemo sami spasiti i biti laboratorijski kršćani. Upravo suprotno,
ne može se ljubiti Boga ako se nema ljubavi prema braći; ne može se ljubiti Boga,
a da ne ljubimo braću; niti Boga ljubiti izvan Crkve; ne može se biti u zajedništvu
s Bogom, ako nismo u zajedništvu s Crkvom i ne možemo biti dobri kršćani, ako nismo
zajedno sa svima onima koji se trude slijediti Gospodina Isusa, kao jedan jedini narod;
i jedno jedino Tijelo koje je Crkva – zaključio je Papa.