Razmišljanje patra Siniše Štambuka o svetkovini Tijelova
Svetkovina Tijelova
je posebno posvećena Euharistiji. Danom ustanovljenja ovoga središnjega sakramenta,
smatra se Veliki četvrtak, kada je Isus, nakon što je blagovao Pashu, ustanovio i
svojim učenicima povjerio novi obred, kojega mi nazivamo svetom misom ili euharistijom
u širem smislu. Središte i vrhunac svete mise, jest Euharistija ili Pričest. Katolička
crkva vjeruje i naučava, da je to najuzvišeniji i najveći dar ili žrtva koju ljudi
mogu ponuditi i prinijeti Bogu, jer na nekrvni način, predstavlja samog Isusa Krista,
koji je svojim vlastitim životom, otkupio ljudski rod od grijeha i vječne smrti. U
Velikom tjednu, pa i na sam Veliki četvrtak, pozornost je vjernika nekako ponajviše
usmjerena na tu Isusovu krvnu žrtvu; na njegovu muku i smrt; na sve ono što je za
naše spasenje pretrpio, a manje na Euharistiju. Stoga je Crkva smatrala potrebnim
i opravdanim, ustanoviti jedan dan u kojemu bi se na poseban način i javno iskazalo
dužno poštovanje Tijelu i Krvi Gospodina našega Isusa Krista, koje je on predao kao
žrtvu za naše otkupljenje. Isus sam govori da je on Kruh živi koji je sišao s neba;
i tko bude jeo od toga Kruha, živjet će uvijeke. Dodao je još da je taj kruh njegovo
tijelo – za život svijeta. Kruh se smatra od vijeka osnovnom namirnicom koja podržava
ljudski život. Ovaj kruh koji nam On pruža, omogućuje nam da živimo Njegovim božanskim
životom. Sada u vjeri, a po ovom životu u zbilji. Isus Euharistiju nije ustanovio
radi našega tjelesnog života kojim već živimo i koji ima svoj svršetak, nego radi
onoga vječnoga, koji na ovome svijetu započinje krštenjem, a u punini se ostvaruje
poslije smrti, ulaskom u Božje kraljevstvo. Isto tako: krv je životni sok; krv hrani
i živim održava čitavo tijelo. Isus nas ovime želi uvjeriti i posvjedočiti važnost
ovoga sakramenta za božanski život u koji nas poziva. Mi smo djeca Božja u Isusu
Kristu; sinovi u Sinu. Kako znamo Rodbinska se povezanost gleda i priznaje po tijelu
i krvi. Isto tako je i s Euharistijom: kada nebeski Otac vidi da u nama teče Krv njegova
Sina; i da naše tijelo, poprima nešto od njegova Tijela, onda Bog – izrazimo se tako
- „vidi“ umjesto nas, svoga Sina Isusa, i nas priznaje za svoju djecu; za Isusovu
braću i sestre. Najveću sličnost sa Isusom Kristom, imamo u sjedinjenju s njim, a
to znači: u Euharistiji. Tada se ne samo na duhovan nego i na tjelesan način sjedinjujemo
sa Sinom Božjim, odn. On sam tada prebiva u nama. Dakle, po tijelu i krvi Isusa Krista,
u nama kola njegov božanski život. Euharistija je ne samo sakrament sjedinjenja vjernika
s Isusom Kristom, nego i vjernika međusobno. Tijelo i krv Kristova, izvor su života,
snage i radosti za Crkvu u cjelini kao i za svakoga vjernika. U Euharistiji smo svi
mi Crkva – mistično Tijelo Kristovo. Osim toga, upravo u svomu Presvetomu Tijelu i
Krvi, Isus je zaista s nama u sve dane, do svršetka svijeta…