Papina poruka sudionicima 19. Međunarodnoga kongresa za kazneno pravo
Provoditi pravdu ne znači samo kazniti počinitelja zločina, a ni osvetiti mu se, nego
pomoći mu da se obnovi u sebi i u društvu, te preuzeti temeljitu skrb za žrtve – istaknuo
je papa Franjo u dugoj poruci koju je poslao sudionicima 19. međunarodnog kongresa
Međunarodne udruge za kazneno pravo, koji će se održati krajem kolovoza i početkom
rujna u Riju de Janeiru, kao i svima koji će sudjelovati na trećem kongresu Latinskoameričke
udruge za kazneno pravo i kriminologiju. Tri biblijska uzora – Dobri Samarijanac,
Dobri razbojnik i Dobri Pastir – poslužila su Svetomu Ocu kako bi objasnio da je upravljanje
pravdom nešto više od hvatanja krivca i donošenja presude protiv njega, ako ta pravda
ne da prostora i prednost žrtvama. Pravda je, naime, prije svega poštovanje dostojanstva
i prava ljudskoga bića, bez diskriminacije i uz dužnu zaštitu manjina – istaknuo je
među ostalim papa Franjo. Sveti je Otac uobičajenom točnošću i jasnoćom ušao u
kraljevstvo zakonodavstava, koji su skloni poštovati slovo i 'ratio' zakona, međutim
zaboravljaju dušu. Tri su čimbenika koja ističe Papa: zadovoljština ili naknada izazvane
štete, zatim priznanje kojim – kako je napomenuo Sveti Otac – čovjek izražava svoje
unutarnje obraćenje, te skrušenost koja ga vodi do susreta s milosrdnom Božjom ljubavlju
koja ozdravlja. Svoj je narod Gospodin malo pomalo naučio da postoji nužni nerazmjer
između zločina i kazne, te se stoga oko ili slomljeni zub ne liječe tako da se udari
drugo oko ili slomi drugi zub. Riječ je o tomu da se žrtvi učini pravo, a ne da se
smakne napadač. Dobar uzor za to – primijetio je Papa – nalazimo u Dobromu Samarijancu
koji se, prije nego što je krivca stavio pred posljedice njegova djela, sagnuo nad
ranjenim čovjekom na rubu ceste, i pobrinuo za njegove potrebe. Takva je osjetljivost
vrlo rijetka u našemu društvu, u kojemu – prema Papinim riječima – postoji razmišljanje
da su zločini riješeni kada se uhiti i osudi počinitelj zločina, a zanemaruje se počinjena
šteta, ili se pak ne pruži dostatna pozornost stanju u kojemu se nalaze žrtve. Ali,
bilo bi pogrješno poistovjetiti naknadu samo s kaznom, i ne razlikovati pravdu od
osvete, koja bi samo povećala nasilje, iako je institucionalizirana – istaknuo je
Sveti Otac. Osim toga, – dodao je Papa – povećavanje ili pooštrenje kazni ne bi
riješilo društvene probleme, niti bi dovelo do smanjenja stope kriminala, a da ne
govorimo o društvenim posljedicama kao što su prenatrpani zatvori ili zatvorenici
zatočeni bez sudskoga postupka… Papa se Franjo potom u poruci obratio medijima,
pozivajući ih da u svojemu opravdanom primjenjivanju slobode tiska budu krajnje savjesni
u ispravnom informiranju, te da ne stvaraju uzbunu ili paniku u društvu kada postoje
vijesti o kriminalnim djelima. Tada su u igri životi i dostojanstvo ljudi – istaknuo
je Sveti Otac – te ih se ne smije pretvarati u senzacionalne, često i morbidne slučajeve,
u kojima se oni za koje se pretpostavlja da su krivi, osuđuju na društveno nepovjerenje,
i to prije nego što su osuđeni, ili se pak, u svrhu senzacije, žrtve primorava da
javno ponovno proživljavaju podnesenu bol. Što se pak tiče priznanja, Papa je ponovno
istaknuo da se pravda ima provoditi, ali istinska se pravda – prema njegovim riječima
– ne zadovoljava samo kažnjavanjem krivaca. Valja, naime, učiniti sve moguće kako
bi se ispravilo, poboljšalo i odgojilo čovjeka da sazrije, da se ne bi obeshrabrio,
nego suočio s prouzročenom štetom i ponovno pokrenuo svoj život, a da ga pritom ne
pritišće teret njegovih nevolja. U tom je smislu biblijski uzor priznanja Dobri
razbojnik kojemu Isus obećava Raj jer je priznao svoju krivnju – napomenuo je Sveti
Otac te istaknuo da kažnjivo djelo nerijetko svoje korijene ima u gospodarskim i društvenim
nejednakostima, te u mrežama korupcije i organiziranom kriminalu, koji svoje pomagače
traže među najjačima, a žrtve među najranjivijima. Nije dostatno imati prave zakone
kako bi se suzbilo to zlo, nego je potrebno obrazovati odgovorne osobe sposobne primijeniti
te zakone – upozorio je Papa. Što se tiče trećega vidika, skrušenosti, koju je
papa Franjo nazvao „vratima pokajanja“ i „povlaštenim putom koji vodi do srca Boga
koji nas prihvaća i pruža nam drugu priliku“, Sveti je Otac dao primjer Dobroga Pastira
koji traži izgubljenu ovcu. Oprost ne uklanja i ne smanjuje potrebu za ispravljanjem,
koje je vlastito pravdi – istaknuo je Papa – i koje ne samo da vodi računa o potrebi
osobnoga obraćenja, nego ide i dalje, nastojeći obnoviti odnose i ponovno uključiti
te osobe u društvo. Nije stoga riječ o tomu da se pronađu sredstva koja mogu zatrti,
obeshrabriti i odvojiti od drugih počinitelje zlih djela, nego da im pomognu hoditi
putovima dobra. Upravo zbog toga – primijetio je Sveti Otac – Crkva želi pravdu koja
očovječuje, i koja je doista sposobna omogućiti pomirenje. Sve je to sažeto u izazovu
koji – prema Papinim riječima – valja prihvatiti kako ne bi pao u zaborav; kako bi
postojale mjere koje omogućuju oprostu da ne ostane samo na privatnom području, nego
da dosegne pravu političku i institucionalnu dimenziju, stvarajući odnose skladnoga
suživota – napomenuo je papa Franjo na kraju poruke.