Papina poruka sudionicima 19. Međunarodnoga kongresa za kazneno pravo

Provoditi pravdu ne znači samo kazniti počinitelja zločina, a ni osvetiti mu se, nego pomoći mu da se obnovi u sebi i u društvu, te preuzeti temeljitu skrb za žrtve – istaknuo je papa Franjo u dugoj poruci koju je poslao sudionicima 19. međunarodnog kongresa Međunarodne udruge za kazneno pravo, koji će se održati krajem kolovoza i početkom rujna u Riju de Janeiru, kao i svima koji će sudjelovati na trećem kongresu Latinskoameričke udruge za kazneno pravo i kriminologiju.
Tri biblijska uzora – Dobri Samarijanac, Dobri razbojnik i Dobri Pastir – poslužila su Svetomu Ocu kako bi objasnio da je upravljanje pravdom nešto više od hvatanja krivca i donošenja presude protiv njega, ako ta pravda ne da prostora i prednost žrtvama. Pravda je, naime, prije svega poštovanje dostojanstva i prava ljudskoga bića, bez diskriminacije i uz dužnu zaštitu manjina – istaknuo je među ostalim papa Franjo.
Sveti je Otac uobičajenom točnošću i jasnoćom ušao u kraljevstvo zakonodavstava, koji su skloni poštovati slovo i 'ratio' zakona, međutim zaboravljaju dušu. Tri su čimbenika koja ističe Papa: zadovoljština ili naknada izazvane štete, zatim priznanje kojim – kako je napomenuo Sveti Otac – čovjek izražava svoje unutarnje obraćenje, te skrušenost koja ga vodi do susreta s milosrdnom Božjom ljubavlju koja ozdravlja.
Svoj je narod Gospodin malo pomalo naučio da postoji nužni nerazmjer između zločina i kazne, te se stoga oko ili slomljeni zub ne liječe tako da se udari drugo oko ili slomi drugi zub. Riječ je o tomu da se žrtvi učini pravo, a ne da se smakne napadač. Dobar uzor za to – primijetio je Papa – nalazimo u Dobromu Samarijancu koji se, prije nego što je krivca stavio pred posljedice njegova djela, sagnuo nad ranjenim čovjekom na rubu ceste, i pobrinuo za njegove potrebe.
Takva je osjetljivost vrlo rijetka u našemu društvu, u kojemu – prema Papinim riječima – postoji razmišljanje da su zločini riješeni kada se uhiti i osudi počinitelj zločina, a zanemaruje se počinjena šteta, ili se pak ne pruži dostatna pozornost stanju u kojemu se nalaze žrtve. Ali, bilo bi pogrješno poistovjetiti naknadu samo s kaznom, i ne razlikovati pravdu od osvete, koja bi samo povećala nasilje, iako je institucionalizirana – istaknuo je Sveti Otac.
Osim toga, – dodao je Papa – povećavanje ili pooštrenje kazni ne bi riješilo društvene probleme, niti bi dovelo do smanjenja stope kriminala, a da ne govorimo o društvenim posljedicama kao što su prenatrpani zatvori ili zatvorenici zatočeni bez sudskoga postupka…
Papa se Franjo potom u poruci obratio medijima, pozivajući ih da u svojemu opravdanom primjenjivanju slobode tiska budu krajnje savjesni u ispravnom informiranju, te da ne stvaraju uzbunu ili paniku u društvu kada postoje vijesti o kriminalnim djelima. Tada su u igri životi i dostojanstvo ljudi – istaknuo je Sveti Otac – te ih se ne smije pretvarati u senzacionalne, često i morbidne slučajeve, u kojima se oni za koje se pretpostavlja da su krivi, osuđuju na društveno nepovjerenje, i to prije nego što su osuđeni, ili se pak, u svrhu senzacije, žrtve primorava da javno ponovno proživljavaju podnesenu bol.
Što se pak tiče priznanja, Papa je ponovno istaknuo da se pravda ima provoditi, ali istinska se pravda – prema njegovim riječima – ne zadovoljava samo kažnjavanjem krivaca. Valja, naime, učiniti sve moguće kako bi se ispravilo, poboljšalo i odgojilo čovjeka da sazrije, da se ne bi obeshrabrio, nego suočio s prouzročenom štetom i ponovno pokrenuo svoj život, a da ga pritom ne pritišće teret njegovih nevolja.
U tom je smislu biblijski uzor priznanja Dobri razbojnik kojemu Isus obećava Raj jer je priznao svoju krivnju – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo da kažnjivo djelo nerijetko svoje korijene ima u gospodarskim i društvenim nejednakostima, te u mrežama korupcije i organiziranom kriminalu, koji svoje pomagače traže među najjačima, a žrtve među najranjivijima. Nije dostatno imati prave zakone kako bi se suzbilo to zlo, nego je potrebno obrazovati odgovorne osobe sposobne primijeniti te zakone – upozorio je Papa.
Što se tiče trećega vidika, skrušenosti, koju je papa Franjo nazvao „vratima pokajanja“ i „povlaštenim putom koji vodi do srca Boga koji nas prihvaća i pruža nam drugu priliku“, Sveti je Otac dao primjer Dobroga Pastira koji traži izgubljenu ovcu. Oprost ne uklanja i ne smanjuje potrebu za ispravljanjem, koje je vlastito pravdi – istaknuo je Papa – i koje ne samo da vodi računa o potrebi osobnoga obraćenja, nego ide i dalje, nastojeći obnoviti odnose i ponovno uključiti te osobe u društvo.
Nije stoga riječ o tomu da se pronađu sredstva koja mogu zatrti, obeshrabriti i odvojiti od drugih počinitelje zlih djela, nego da im pomognu hoditi putovima dobra. Upravo zbog toga – primijetio je Sveti Otac – Crkva želi pravdu koja očovječuje, i koja je doista sposobna omogućiti pomirenje.
Sve je to sažeto u izazovu koji – prema Papinim riječima – valja prihvatiti kako ne bi pao u zaborav; kako bi postojale mjere koje omogućuju oprostu da ne ostane samo na privatnom području, nego da dosegne pravu političku i institucionalnu dimenziju, stvarajući odnose skladnoga suživota – napomenuo je papa Franjo na kraju poruke.