Ne postoji kršćanin bez Crkve, sam kršćanin, jer se i sâm Isus uključio u hod svoga
naroda – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta
Marta. Polazeći od prvoga čitanja, Papa je rekao da apostoli u naviještanju Isusa
polaze od povijesti naroda. Zaista, Isus nije shvatljiv bez te povijesti, jer On je
cilj povijesti, povijest ide prema njemu. Ni kršćanin nije shvatljiv izvan Božjega
naroda. Kršćanin nije monada, nego pripada narodu: Crkvi. Kršćanin bez Crkve je ideja,
a ne stvarnost – primijetio je Papa dodajući: Ne može se shvatiti kršćanina samoga,
kao što se ne može shvatiti samoga Isusa. Isus Krist nije pao s neba kao neki heroj
koji dolazi da nas spasi. Ne. Isus Krist ima povijest. Možemo dakle reći i istina
je ovo: Bog ima povijest, jer je želio hoditi s nama. Bez povijesti se ne može shvatiti
Isus Krist, tako se ni kršćanina ne može shvatiti bez povijesti, bez naroda, bez Crkve
. Bio bi to kršćanin iz laboratorija, nešto umjetno što ne može dati život – istaknuo
je Papa. Božji narod hodi – dodao je Papa – s jednim obećanjem. Važno je da u svom
životu imamo prisutnu dimenziju pamćenja. Kršćanin pamti povijest svoga naroda, narodni
hod, pamti svoju Crkvu. Pamćenje… Pamćenje cijele prošlosti. Zatim, kamo ide ovaj
narod? Prema konačnom obećanju. Taj narod ide prema punini, izabrani narod ima obećanje
u budućnosti i ide prema tom obećanju, prema ispunjenju toga obećanja. I stoga, u
Crkvi je kršćanin muškarac ili žena s nadom: nada u obećanje, a to nije iščekivanje:
ne! Nada je nešto drugo, ona ne vara – ustvrdio je Papa. Gledajući unazad – kazao
je Papa – kršćanin dobro pamti: moli za milost pamćenja, uvijek. Gledajući naprijed,
kršćanin je muškarac i žena nade. A u sadašnjosti, kršćanin slijedi Božji put i obnavlja
savez s Bogom. Neprestano Bogu govori: da, želim zapovijedi, želim tvoju volju, žalim
te slijediti. On je čovjek saveza, a savez uvijek slavimo u Misi: kršćanin je euharistijski
muškarac i žena – istaknuo je Papa. Danas će nam dobro učiniti razmišljanje o tomu
kakav je naš kršćanski identitet. Pripadnost narodu: Crkvi, to je naš kršćanski identitet.
Bez toga, nismo kršćani. Po krštenju smo ušli u Crkvu: kršćani smo u Crkvi. Stoga
trebamo gajiti naviku da molimo milost pamćenja, pamtiti povijest Božjega naroda;
također i osobnu: što je Bog sa mnom učinio, u mom životu, kako me je vodio… Treba
moliti za milost nade, koja nije optimizam: ne! Nada je nešto drugo. Treba moliti
za milost svakodnevnog obnavljanja saveza s Gospodinom. Molimo Boga da nam udijeli
te tri milosti, koje su potrebne za kršćanski identitet – potaknuo je papa Franjo.