Papa Franjo: U otajstvu Kristove muke vidimo trpljenje cijeloga čovječanstva

Na općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra Sveti je Otac u današnjoj katehezi govorio o Kristovu putu poništenja. Današnja nam liturgija govori „o Judinoj izdaji Isusa“, o Judinu pogađanju sa svećeničkim glavarima o izručenju svoga Učitelja. Koliko ćete mi dati da vam ga predam? Taj dramatični čin obilježava početak Kristove muke, puta koji je Isus slobodno odabrao, kako i sâm vrlo jasno veli: Ja dajem svoj život… Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti (Iv 10,17-18). Tako, s tom izdajom, započinje put poništenja; svlačenja sebe samoga. Kao da je Isus na tržnici: Ovo košta 30 novčića…. Sve do kraja Isus ide putom poniženja i skidanja samog sebe – istaknuo je Sveti Otac.
Smrću na Križu Isus dolazi do krajnjega poniženja. Riječ je o najsramotnijoj smrti, namijenjenoj robovima i razbojnicima. Isusa su smatrali prorokom, a umro je kao razbojnik. Promatrajući Isusovu muku, kao u zrcalu gledamo patnje cijeloga čovječanstva i nalazimo božanski odgovor na tajnu zla, boli, smrti. Često zamjećujemo užas zbog zla i boli u svom okruženju i pitamo se: Zašto Bog to dopušta? Veoma nas žalosti kad vidimo trpljenje i smrt, poglavito nevinih – kazao je papa Franjo dodajući:
Kad vidimo da djeca trpe, to je rana na srcu. To je tajna zla, a Isus sve to zlo, svu tu patnju uzima na sebe. Bilo bi dobro da se u Velikom tjednu zagledamo u Raspetoga; da ljubimo rane raspetoga Isusa. On je na sebe uzeo sve naše patnje – kazao je Papa.
Mi očekujemo da svemoćni Bog svojom slavodobitnom pobjedom iskorijeni nepravdu, zlo, grijeh i trpljenje. Bog nam naprotiv pokazuje poniznu pobjedu koja u ljudskim očima izgleda kao poraz. Možemo reći: Bog pobjeđuje porazom. Na križu se Sin Božji očituje kao poražen čovjek; trpi, izdan, izrugan i potom umire. Isus dopušta da se zlo iživljava na njemu; zlo uzima na sebe da ga pobijedi. Njegova muka nije slučajna; takva je, i ta, njegova smrt bila zapisana – ustvrdio je Sveti Otac.
Doista nemamo objašnjenja – primijetio je Papa – to je zapanjujuće otajstvo, otajstvo velike Božje poniznosti: Bog je zaista tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina (Iv 3,16). Ovaj tjedan razmišljajmo o Isusovoj boli i govorimo sebi: Ovo je za mene. Ljubimo Raspetoga i govorimo: Za mene, hvala Isuse, za mene. A kad se sve činilo izgubljeno, kad ne osta nitko jer će udariti pastira, i stado će se razbjeći (Mt 26,31), Bog baš tada djeluje snagom uskrsnuća – objasnio je Papa.
Isusovo uskrsnuće nije veseli završetak neke lijepe pripovijetke, nije sretan kraj nekoga filma, nego je zahvat Boga Oca tamo gdje se razbija ljudska nada. Trenutak, kada sve izgleda izgubljeno; trenutak boli i čas kad mnoge osobe osjećaju potrebu da siđu s križa – uskrsnuću je najbliži trenutak. Najmračnije je prije svitanja, prije nego li zasja svjetlo. U najmračnijem trenutku nastupa Bog – Uskrsava – istaknuo je Sveti Otac dodajući:
Isus je odabrao ovaj put, a nas poziva da ga na putu ponižavanja slijedimo. Kad u životu, u svojim teškoćama ne nalazimo rješenje; kad upadnemo u najgušći mrak, trenutak je to našega poništenja i razodijevanja. Kad se osjećamo slabima i grješnima, tada ne treba prikrivati svoju propast, nego se s pouzdanjem otvoriti nadi u Boga, kako je učinio Isus. Zaključujući katehezu, Papa je ponovio: Draga braćo i sestre, ovaj bi tjedan trebalo uzeti u ruke raspelo i ljubeći ga govoriti: 'Hvala Isuse, hvala Gospodine' – tako neka bude – potaknuo je papa Franjo.
Na Trgu Svetoga Petra bili su i mladi iz Splita odnosno iz Splitsko-makarske nadbiskupije, koji redovito dolaze u Rim na hodočašće pa su za ovo – 21. hodočašće – došli sa svojom voditeljicom i vjeroučiteljicom, č.s. Dolores. Nakon što su uživo vidjeli Svetog Oca, navratili su i do našeg Radija, pa će oni sami iskazati svoje dojmove…