U životu ne treba lutati – uključujući i onaj duhovni – nego ravno ići prema cilju,
što za kršćanina znači 'slijediti Božja obećanja', koja nikada nisu varljiva – istaknuo
je Sveti Otac u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Sveta Marta. Neki kršćani
vjeruju Božjim obećanjima i tijekom života ih slijede, a ima i nepomičnih kršćana,
kao i onih koji vjeruju da idu naprijed, a zapravo se bave „egzistencijalnim
turizmom“. Papa dakle razlikuje tri vrste kršćana, premda svi znaju da je kršćanski
život hod, ipak se na tom putu ponašaju različito, neki se uopće ne miču naprijed
– rekao je Papa. Pozivajući se na liturgijsko čitanje iz proroka Izaije, da Bog
„najprije obećava, a onda zahtijeva“, Papa je rekao da Bog obećava novi život i život
„radosti“. U tomu je „glavni oslonac krjeposti nade“: vjerovati Božjim obećanjima“
– znajući da je Bog uvijek vjeran – a i bît kršćanskoga života, to jest „hoditi
prema obećanjima“ – kazao je Papa, a potom priznao da neki kršćani imaju napast da
se zaustave. Brojni su kršćani nepomični. Ima ih mnogo sa slabom nadom.
Takvi vjeruju da postoji Raj i da će sve biti dobro. Dobro je da vjeruju,
ali takvi Raj ne traže. Oni obdržavaju zapovijedi i propise: sve, sve što se traži,
ali ne idu naprijed. Gospodin od njih ne može učiniti kvasac za svoj narod, jer se
ne miču s mjesta. To je problem: nepomični su. Osim toga, ima i drugih između
nas i njih, a takvi su na pogrješnom putu, to nam je poznato. Nije problem u tomu
da netko pogriješi put; problem je u tomu što se ne vrati na pravi put
kad je osjetio da je pogriješio – istaknuo je papa Franjo. Uzor pravoga vjernika,
koji živi svoju vjeru, jest onaj kraljeva službenika, opisan u današnjem evanđelju,
koji moli Isusa da mu ozdravi bolesnoga sina, a ne oklijeva ni trenutka vratiti se
kući kada mu je Učitelj rekao da je dijete ozdravilo. Sasvim različita od tog čovjeka
je skupina – a možda i najopasnija – ona u kojoj ljudi „sami sebe varaju“: oni koji
hode, ali se ne miču naprijed – primijetio je Sveti Otac dodajući: To
su kršćani-lutalice: kruže kao muhe bez glave, kao da je život egzistencijalni
turizam, bez cilja; takvi obećanja ne shvaćaju za ozbiljno. Oni kruže i zavaravaju
se, jer vele: Ja idem! – Ne, ti ne ideš naprijed: ti kružiš: Lutalice… Naprotiv,
Gospodin traži da se ne zaustavljamo, da ne lutamo i da ne kružimo u životu. Bog traži
da vjerujemo obećanjima, da s obećanjima idemo naprijed kao i čovjek iz evanđelja:
koji je povjerovao Isusovoj riječi. Vjera nas vodi na put prema obećanjima. Vjera
u Božja obećanja – istaknuo je papa Franjo. Grješni smo i lako pogriješimo put,
priznaje papa Franjo, ali i ohrabruje: Gospodin nam uvijek daje milost da se vratimo.
Korizma je lijepo vrijeme da se promisli: krećem li se ili sam nepomičan?
– Obrati se! Ili ako sam pogriješio put; onda se ispovijedi i idi naprijed! Ili sam
jedan od onih koji u životu kruže, a nikad se ne pomaknu ni koraka naprijed? Molimo
Gospodina za milost da se vratimo na pravi put, da idemo prema obećanjima – zaključio
je Sveti Otac.