'Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka'

Koji se čovjek uzda u sebe, u svoje bogatstvo ili ideologije ne će biti sretan. Tko se naprotiv uzda u Gospodina, i u sušno je vrijeme plodan – ustvrdio je Sveti Otac u propovijedi na jutarnjoj Misi u kapeli Doma Sveta Marta.
„Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka“, „čovjek koji se uzda u samoga sebe: „bit će drač u pustinji“; zbog suše će ostati bez ploda i umrijeti. Osvrćući se na prvo misno čitanje koje naziva „blaženim čovjeka koji se uzda u Gospodina: on je kao stablo zasađeno uz vodu, koje i u vrijeme suše donosi plodove“, Papa je rekao da je Gospodin naše uzdanje. Druga uzdanja nisu potrebna, ne spašavaju nas, ne daju nam život ni veselje – ustvrdio je Papa
Premda to znamo, ipak nam godi uzdanje u sebe, u nekog prijatelja, u mogućnost dobroga ishoda neke radnje, ili u ideologiju, a Gospodin ostaje po strani. Tako se čovjek zatvara u sebe, ostaje bez obzora, bez otvorenih vrata, bez prozora i neće imati spasenje, ne može spasiti samoga sebe. A upravo se to događa bogatašu iz Evanđelja, imao je sve: skupa odijela, dobru hranu, vesele gozbe. Bio je vrlo zadovoljan, a nije primjećivao da je pred vratima njegove kuće bio neki siromah u ranama. Evanđelje ne spominje ime bogataša, a veli da se siromah zvao Lazar – rekao je Sveti Otac.
A najveće je prokletstvo za onoga tko se uzda u sebe i svoje sile, u ljude, a ne u Boga: ostati bez imena. Kako se zoveš? Imam golemi novac na računu u banci. Kako se zoveš? Brojni posjedi, vile, i drugo… Kako se zoveš? Stvari koje posjedujemo, idoli. A ti se u to uzdaš, a taj je čovjek proklet – kazao je Papa dodajući:
U sebi svi nosimo slabost da se uzdamo u sebe, u svoje prijatelje ili u ljudske sposobnosti, Boga zaboravljamo, a to nas vodi na put … nesreće:
Bilo bi dobro da se danas, na ovaj korizmeni dan, zapitamo: u što se ja uzdam? U Gospodina ili sam poganin, koji se uzda u stvari, u idole koje sam stvorio? Imam li još ime ili sam ga počeo gubiti pa se zovem: „Ja, meni, sa mnom, za mene, samo Ja? Meni, meni… uvijek egoizam: 'Ja'. To nam neće dati spasenje – objasnio je Sveti Otac.
U konačnici, za one koji se uzdaju u sebe i izgubili su ime postoje jedna vrata nade, uvijek postoji jedna mogućnost. A kad je ovaj čovjek primijetio da je ostao bez imena, da je baš sve izgubio, podigao je oči i izustio samo jednu riječ: 'Oče'. A Božji je odgovor samo jedna riječ: „Sine!“ – kazao je Papa.
Ako u životu neki od nas, koji se toliko uzdamo u sebe i u ljude, izgube ime, izgube dostojanstvo, uvijek mogu izgovoriti riječ koja je više no magična, više je, silna je: Oče! Bog nas uvijek čeka da nam otvori nevidljiva vrata i reći će nam: „Sine!“ Molimo Boga da nam svima podari mudrost da se samo u Njega uzdamo, a ne u stvari, ljudske sile; jedino u Njega – zaključio je papa Franjo.