Uz liturgijska čitanja 2. korizmene nedjelje razmišlja pater Alan Modrić

Na početku korizme, u prvom korizmenom tjednu mogli smo puno puta čuti poziv da krenemo s Kristom na četrdesetodnevni put kroz pustinju, pustinju pokore i obraćenja. Taj poziv je odzvanjao u našim crkvama na Čistu srijedu u riječima svećenika: Obratite se i vjerujte evanđelju. To je poziv na kajanje zbog naših grijeha, ali i na promjenu našeg srca i života. Taj poziv odjekuje i u misnim čitanjima koja slušamo na 2. korizmenu nedjelju.
„Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati.“ Tako Bog poziva Abrahama, praoca vjere, na put koji će dovesti do rađanja vjere u jednoga Boga. Abraham, koji je u to vrijeme imao ime Abram, bio je jednostavan i priprosti pastir, koji je živio običnim životom, uz sve to pripadao je i obitelji idolopoklonika, dakle nije do toga trenutka imao vjeru u jednoga Boga. Međutim, ovaj poziv iz temelja mijenja njegov život, koji do tada nije imao nekog posebnog smisla i svrhu, a sada dobiva svoju puninu. Taj „Idi“ pokreće ga na veliki korak, korak u nepoznato, korak za koji ne zna kamo će ga odvesti, ali snaga glasa Božjega koji ga poziva jednostavno ne ostavlja mjesta strahovima i nedoumicama. Vjerom odgovara Abraham na poziv Božji i tako pokazuje i nama put kojim moramo ići ne samo tijekom ove korizme nego kroz cijelu godinu: put pouzdanja u Božji glas koji nam progovara u našoj savjesti i kaže nam: Idi i slijedi me, bez obzira na to što ne znaš kamo će te to odvesti, ali uzdaj se u mene, jer put kojim ideš ja sam ga već prošao. Ako odgovorimo tome glasu i na nama će se ostvariti Božje obećanje dato Abrahamu, obećanje velike Božje milosti i ljubavi koja će nas ispuniti, i učiniti zrelima i velikima.
Poziv koji Bog daje praocu naše vjere, biva upućen i svakome kršćaninu, kao što čujemo u Drugoj Pavlovoj poslanici Timoteju. Taj poziv je ukorijenjen u Abrahamu, po kojemu nam je došla vjera u jednoga Boga, ali sada je poziv osvijetljen i uzvišen Kristovom milošću, jer mi nismo pozvani po našim djelima, po našim vrlinama ili sposobnostima, nego po Božjem naumu i milosti koja nam je dana po Kristu Isusu. Abraham je pozvan da pripravi narod izabranja iz kojeg se ima roditi Isus Krist, kršćanin je pozvan po milosti koja proizlazi iz Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Abraham je tek izdaleka vidio „dan Kristov“, a kršćanin, koji potvrdno odgovori na Gospodinov poziv, živi taj dan.
Taj poziv dobiva svoj konačni pečat na brdu Preobraženja, gdje Isus pokazuje svoju božansku i prosvijetljenu narav, koja će se sljedeći put objaviti u njegovom uskrsnuću. Međutim, da bi se došlo do tog trenutka potrebno je proći još dugi i mukotrpni put, što učenici koji su se popeli s Isusom na brdo baš i ne shvaćaju. Oni bi htjeli ostati u toj svjetlosti, zaštićeni od ovozemaljske patnje i boli:“Gospodine, dobro nam je ovdje biti.“ Ali, kao što je bio upućen poziv Abrahamu da napusti rodni kraj i krene u nepoznato i neizvjesnost, kao što Pavao kaže Timoteju: “Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje“, tako i Otac nebeski progovara potvrđujući s jedne strane Isusovo božansko podrijetlo, a s druge naređujući učenicima: “Slušajte ga!“, na što se odmah nadovezuje Gospodinov poziv: “Ustanite, ne bojte se!“ Ustajte, jer vaš život nije stajanje na jednom mjestu, nego hodočašćenje, uspinjanje, koje zahtijeva veliki napor. Vi ne možete još uživati u Božjoj slavi, jer previše toga lošega se događa u životima vaše braće i sestara, a da bi vi mogli spokojno počivati i spavati u podignutim šatorima. Gospodin nas zove da idemo i bez straha navješćujemo ono što smo vidjeli i doživjeli na brdima Preobraženja naših osobnih povijesti, kada je barem za trenutak Nebo bilo jasno, a Zemlja sa svojim svakodnevnim problemima i mukama se povukla. Sa snagom Kristovog Preobraženja, koje se rijetko događa u našim životima, ali koje ulijeva neizmjernu Božju milost, krenimo iz zemlje svoje, zavičaja i doma očinskog, zlopatimo se zajedno s Kristom za evanđelje, slušajmo ga, ustanimo i ne bojmo se, jer ovaj svijet još treba upoznati Boga, njegovu radost i milost, a po kome će sve to upoznati nego po nama, Isusovim učenicima? Odgovorimo svim srcem i ove korizme na Gospodinov poziv i tako će Bog po nama i u nama učiniti velika djela, odnosno učiniti od nas velik narod, kao što nam je obećao po Abrahamu.