Ne treba se služiti Bogom i narodom za vlastitu obranu u teškim trenutcima života
– istaknuo je Papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u kapeli Doma Sveta
Marta. Komentirajući postupak kralja Davida prigodom izdaje od strane sina mu Abšaloma,
Papa je potaknuo da se uvijek odabire put pouzdanja u Boga. Kralj David bježi pred
sinom Abšalomom, kazao je Papa te istaknuo njegovo ponašanje i posljedice same izdaje.
David je žalostan jer je i narod dijelom bio uz njegova sina, a osjećao je kao da
je taj sin mrtav. A kako se David ponio pred tom izdajom? – upitao je Papa te opisao
Davidovo postupanje. Kralj David, vladar, prihvaća stvarnost kakva jest i zna
da bi rat bio vrlo težak i da bi bilo mrtvih. Stoga, da narod ne bi nastradao odlučuje
se na zbijeg; u Jeruzalemu se mogao suprotstaviti sinu, ali nije želio da Grad bude
porušen – rekao je Papa te nastavio: Prije svega, David se za obranu ne želi služiti
ni Bogom, ni narodom, a to je baš znak kraljeve ljubavi prema Bogu i narodu. Bio je
grješan kralj – povijest poznajemo – ali kralj velike ljubavi: svojem je Bogu i narodu
bio toliko privržen da se u obrani nije poslužio ni Bogom ni narodom. Dogodi se da
se netko iz očaja, u teškim životnim okolnostima, brani kako može; čak i da manipulira
Bogom i narodom. David toga ne čini; njegovo je prvo načelo: ne instrumentalizirati
ni Boga ni narod – istaknuo je papa Franjo. David je odabrao bijeg. Pokornički
se ponio. Uzlazeći uz goru, plakao je, išao bos i pokrivene glave. Sav narod, koji
je s njim išao, plakao i imao pokrivenu glavu. Bio je to uistinu pokornički hod. Možda
je u svom srcu razmišljao o zlodjelima, brojnim grijesima koje je počinio; o tomu
da nije nevin. Možda i o tomu da nije pravedno da ga izdaje sin, ali je priznao da
nije svet i izabrao je pokoru – primijetio je Papa. Ovo nas penjanje na brdo podsjeća
na Isusovo penjanje, i On je bio žalostan, bos, na brdo je uzlazio noseći križ. To
je pokorničko ponašanje. David je žalostan i plače. Kad se nešto tako dogodi i u našem
životu, mi se nastojimo pravdati. David se ne opravdava, realan je; nastoji spasiti
Božji kovčeg i njegov narod, a putom vrši pokoru. Bio je velik: veliki grješnik i
veliki svetac. A kako se mogu pomiriti te dvije stvari… To samo Bog zna! – kazao je
Sveti Otac. Na putu se pojavila i jedna druga osoba: Šimej, baca kamenje na Davida
i njegove sluge. Bio je neprijatelj i proklinjao je Davida. Jedan od Davidovih prijatelja
zaželio je ubiti toga „nesretnika“, „uginuloga psa“, no David ga zaustavlja: umjesto
osvete zbog tolikih pogrda, povjerava se Bogu. Čak veli da ne ometaju Šimeja u proklinjanju
jer „tko zna nije li mu je Gospodin to zapovjedio“ te dodaje: „On uvijek zna što se
događa, Gospodin to dopušta“. Možda će Gospodin, mislio je David, vidjeti moju tugu
i uzvratiti mi dobrom na današnje proklinjanje. David se dakle ufa u Gospodina.
Njegovo ponašanje i nama može koristiti – primijetio je Papa – jer u životu svi proživljavamo
trenutke tame i kušnje. Evo dakle Davidovih načina ponašanja: ne trgovati Bogom, ni
našom pripadnošću; prihvatiti pokoru i oplakivati svoje grijehe; i na kraju: ne utjerivati
pravdu silom, nego se uzdati u Boga – kazao je Papa. Vrlo je lijepo ovo čuti i
vidjeti ova tri postupka: čovjeka, koji ljubi Boga i svoj narod i ne trguje njim;
čovjeka koji se priznaje grješnikom i čini pokoru; čovjeka koji je siguran u svoga
Boga i u njega se uzda. David je svet, a mi ga štujemo kao sveca. Molimo ga da nas
nauči da se tako ponesemo u teškim životnim trenutcima – zaključio je Sveti Otac.