U današnjim liturgijskim čitanjima, dvije me stvari posebno pogađaju – riječi su Svetog
Oca koje je uputio prisutnima na početku svoje propovijedi, na jutrošnjoj Svetoj Misi,
u kapeli Sv. Sebastijana, unutar bazilike Sv. Petra, nedaleko od groba Bl. Ivana Pavla
II. Prva stvar koja me pogađa – kazao je Papa – jest Pavlova sigurnost: Nitko
me ne će rastaviti od ljubavi Kristove! Tako je Gospodina ljubio jer ga je vidio;
jer ga je našao; Gospodin mu je izmijenio život – kazao je Papa Franjo te ponovio:
Tako ga je ljubio da je govorio da ga nijedna stvar ne može odvojiti od Gospodina.
Upravo je ta Gospodinova ljubav bila u središtu Pavlova života. U progonstvima i bolestima;
u izdajstvima i u svemu što je proživio – kazao je Sveti Otac – ništa ga nije moglo
udaljiti od Kristove ljubavi. Ona je bila središte i referentna točka Pavlova života. Bez
Kristove ljubavi; bez življenja i bez priznanja; bez hranjenja tom Kristovom ljubavlju,
ne može se biti kršćaninom – ustvrdio je papa Franjo pojašnjavajući: kršćanin osjeća
da ga Gospodin gleda svojim tako blagim pogledom; osjeća da ga Gospodin ljubi i da
ga do kraja ljubi. Osjeća da mu je život spašen po Kristovoj Krvi i to je ono što
ljubav čini – naglasio je Papa – odnos ljubavi. To je prvo – kazao je te nastavio: Druga
stvar koja me pogađa jest Isusova žalost, kada promatra Jeruzalem. Ti, Jeruzaleme,
koji nisi shvatio ljubav! – nije shvatio Božju nježnost, kako ju je lijepo oslikao
Isus. Ne razumjeti Božju ljubav u suprotnosti je s onim što je osjećao Pavao. – „Da,
da; Bog me ljubi; ta sve nas ljubi…“ – to je tako teorijska, apstraktna stvar; stvar
koja me ne dira u srce i svoj si život onda organiziram kako mogu. Nema tu vjernosti
– kazao je Sveti Otac – plač Isusova Srca zbog Jeruzalema je ovo: Jeruzaleme, nisi
vjeran; nisi se dao ljubiti nego si se povjerio tolikim idolima koji ti sve obećavahu;
koji ti govorahu da će ti sve dati, a onda te ostaviše, napustiše. Isusovo Srce; patnja
Isusove ljubavi je neprihvaćenost, kada ljubav nije primljena. Ove dvije slike:
Pavao koji Kristovoj ljubavi ostaje vjeran do kraja, te iz iste ljubavi crpi snagu
da sve podnese. Osjeća se slabim, grješnim, ali u Božjoj ljubavi; u susretu s Kristom,
nalazi snagu – pojasnio je Papa te nastavio: S druge strane, nevjerni i nepovjerljivi
grad Jeruzalem s njegovim stanovnicima, koji ne prima Isusove ljubavi, ili još gore:
koji ovu ljubav živi napola; malo da; malo ne, kako mu kada odgovara. Gledajmo Pavla
u njegovoj hrabrosti koja dolazi od Kristove ljubavi; i gledajmo Isusa koji plače
nad nevjernim gradom. Promatrajmo Pavlovu vjernost i nevjeru Jeruzalema, a u sredini
promatrajmo Isusa; njegovo Srce koje nas toliko ljubi. Što ćemo dakle? – upitao je
papa Franjo nazočne – Jesam li više nalik Pavlu ili Jeruzalemu? Je li moje srce snažno
poput Pavlova; ili je moje srce mlako kao i Jeruzalem? – upitao je još jednom. Neka
nam Gospodin po zagovoru Bl. Ivana Pavla II. pomogne da odgovorimo na ovo pitanje
– kazao je Papa, dometnuvši na kraju – Tako budi!