Nabiskup Sorrentino o Papinu pastoralnom pohodu Asizu

Papin je pohod Asizu, na blagdan svetoga Franje Asiškoga, 4. listopada, bio bogat poticajima, gestama i snažnim riječima, te vrlo toplim sudjelovanjem puka. Njegova je nazočnost ostavila dubok trag u nama; sada nam je potrebno vrijeme za razmišljanje – rekao je u razgovoru za našu radijsku postaju asiški biskup msgr. Domenico Sorrentino, koji je pratio Svetoga Oca tijekom cijeloga njegova hodočašća tragovima svetoga Franje.
Bilo je to posebno, veliko iskustvo, a ponajviše veliki poticaj nade – rekao je biskup te dodao – Rukom sam dotaknuo tajnu pape Franje, čovjeka koji živi od Boga, i upravo zbog toga zna uspostaviti odnose, zna u trenutku uhvatiti kontakt s ljudima. Ljudima je to potrebno; ovaj je narod imao 'tjelesnu' potrebu za njim; svi bi ga bili rado dotaknuli, zagrlili.
Dogodilo se nešto što me podsjetilo na ono što se događalo s Isusom – napomenuo je biskup. Evanđelje nam kaže da su ga ljudi, kada je hodao, pratili iz blizine i često dodirivali. Između njih i Isusa uspostavljalo se nešto 'tjelesno'; osjećala se potreba da ih gleda, voli, liječi. Tako je i za vrijeme Papina pohoda bilo ljudi koji su ga dozivali, neki su ga, na neki način, 'primorali' da se zaustavi sa svojim papamobilom, i on je ispunio te zahtjeve.
Sveti nam je Otac dao svjedočanstvo određenoga stila, osjećaja, određenoga načina na koji se valja postaviti – rekao je biskup te istaknuo – Dostatno je prisjetiti se velike lekcije koju nam je dao u Institutu Serafico. Podsjetimo, Papa se tada susreo s bolesnom djecom, i djecom s invaliditetom. Bio je to sat pouke – dodao je biskup – o tomu kako se ponašati pred osobom koja je u nevolji, i kojoj je za sve potrebna pratnja. Bio je to sat ispunjen ganućem! Bilo je dirljivo gledati Svetoga Oca dok ih obilazi, svakoga posebno, od jednoga do drugoga…
Papa je pozdravljao sve ljude – napomenuo je potom biskup – Ali, kada bi ugledao nekog bolesnika, osobu s invaliditetom, stariju osobu, ili dijete, jednostavno se 'bacao'! Bio je to drugačiji način pozdrava; i što se više nekoj osobi na licu vidjelo trpljenje, on se toliko više osjećao gotovo otet. Uistinu je doživio iskustvo svetoga Franje, njegovu oporuku, kada kaže da ga je Gospodin gurnuo među gubavce, da na taj način započne svoju pokoru. „Ono što je prije bilo gorko, postade naslada za dušu i tijelo.“ Upravo nam je to pokazao papa Franjo. Nježnost - onu koja ljude čini boljima, nježnijima – on ju je pokazao, proživio, posvjedočio svaki put kad je susreo trpeće lice – rekao je na kraju biskup Sorrentino.
U razgovoru za našu Radio postaju na Papin se pastoralni pohod Asizu osvrnuo otac Fortunato, ravnatelj Tiskovnoga ureda samostana gdje je grob Svetoga Franje.
Želio bih istaknuti povijesnu dimenziju Papina pohoda i važnost Papinih riječi i gesta. Papin će pohod biti zabilježen u povijesti iz više razloga: prvi je put Papa s Franjinim imenom došao u Asiz; prvi put predsjedao Euharistijskom slavlju i prvi put je zapalio zavjetnu svijeću. Papa nastavlja s iznenađenjima. U propovijedi je vrlo jasno istaknuo da se mir temelji na Kristu, a da se ljubav prema siromašnima temelji na Kristovoj zapovijedi: „Ljubite jedni druge....“ – kazao je otac Fortunato dodajući da je Sveti Otac, citirajući spjev Svetoga Franje, pozvao na očuvanje stvorenoga.
Kao vrhunac Papina pohoda istaknuo bih – nastavio je otac Fortunato - Papin susret s današnjim „gubavcima“: siromašnima, bolesnima, s mladima koji žive u samoći, koji ne mogu naći posao. Nikada nećemo zaboraviti ni suzne oči Svetoga Oca kad je kleknuo pred grob Svetoga Franje i na njega položio buket ruža – istaknuo je otac Fortunato.
Na novinarov poticaj da u tri riječi sažme Papin pohod Asizu, odgovorio je: susret, svježina i hod. Susret jer se Papa, susrevši se sa svetim Franjom, susreo sa svima; svježina jer nam je pokazao suvremenost i vedrinu Evanđelja, a potom hod, jer nas sve ono što nam je rekao obvezuje da idemo naprijed. Papa je rekao: „Svađajte se, bacajte tanjure jedni na druge, ali navečer se pomirite“- podsjetio je otac Fortunato.