Uz misna čitanja 23. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Anto Lozuk
Jedna činjenica teško
pritišće nas kršćane. Crkva sve više gubi na ugledu u ovom našem društvu. Imamo dojam
da doživljava poraze na svim crtama bojišnice. Davno su prošla vremena oduševljenja
kršćanskim idealima, kada je cvao monaški i redovnički život, kada je Evanđelje poput
oluje osvajalo nove zemlje, a čitav Zapad bio kršćanski, kada su carevi i kraljevi
poštivali i slušali Crkvu, kada su svećenici bili savjetnici i ispovjednici kraljeva,
kada je Crkva imala važnu ulogu u političkim zbivanjima. No, mogli bismo se također
zapitati: jesu li to zaista bila dobra vremena za Evanđelje i za Crkvu? Gospodin Isus
nije želio zemaljsko kraljevstvo, ni pompu ni moć. Njegovo kraljevstvo jest kraljevstvo
ljubavi, nenasilja, mira. A takozvana slavna vremena Crkve bila su vremena u kojima
Crkva često nije bila širiteljica ljubavi i mira, nego je promovirala pompu i moć,
a služila se intrigom i nasiljem... Zapravo, svako vrijeme je neprikladno za Evanđelje.
Jer Evanđelje postavlja zahtjeve koji ne odgovaraju ljudskoj prirodi, ne ulaze u našu
glavu, teško su provedivi našim ljudskim snagama. Gospodin Isus je znao da je ljudima
teško prihvatiti njegove zahtjeve. One koji ih prihvaćaju proročki naziva "malo stado".
Zaista, mali je broj onih koji radikalno žive Evanđelje i Krista slijede na križnom
putu. U ovom kontekstu slušamo danas Isusove riječi: "Dođe li tko k meni, a ne
mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može
biti moj učenik!" To su tvrde, nemilosrdne, neljudske riječi. Nad ovakvim riječima
se zgražamo, i to s pravom. Teško nam je vjerovati da ih je Isus izgovorio, u svakom
slučaju držimo da je drukčije mislio. Propovjednici redovito ublažuju ove riječi
i nastoje pronaći formulaciju koja više odgovara našim ušima. No, naša zadaća nije
ublažavati oštrinu Isusovih riječi, nego ih razumjeti. Da bismo ih pravilno shvatili,
treba ih promatrati u kontekstu u kojemu su izgovorene, ali i u kontekstu u kojem
živimo. Isus putuje prema Jeruzalemu. Na tom putu, uz učenike, slijedi ga i priličan
broj ljudi. No, nitko od onih koji ga slijede ne razumije niti želi razumjeti što
znači taj njegov put. Današnja kriza vjere i potonuće evanđeoskih ideala govori nam
također da Isus i u našem vremenu intenzivno putuje prema Jeruzalemu, gdje će radi
nas biti izložen porugama, zlostavljanju i smrti – a nitko ne mari za to. Njegove
tvrde riječi, formulirane na krajnje oštar istočnjački način, u ovom kontekstu onima
koji ga slijede upućuju slijedeću poruku: Nijedna zemaljska veza, nijedna zemaljska
ljubav ne može konkurirati onoj ljubavi koju dugujete meni! I u nastavku Isus nimalo
ne ublažava svoju poruku. Pripovijeda o kralju koji sa svojih deset tisuća hoće zametnuti
bitku s protivnikom koji ima dvadeset tisuća. Možda je to hrabro, ali realna računica
kaže da je bolje da odustane od bitke i s neprijateljem sklopi mir. Poruka je jasna:
Ako predviđaš da nisi dorastao Isusovim zahtjevima, onda radije nemoj ni pokušavati
biti njegov učenik! Biti Isusov učenik jest najteža, najzahtjevnija, ali i najdivnija
stvar na svijetu. No, jedno je sigurno: nije za mekane i kolebljive... Danas slavimo
i blagdan Rođenja Marijina. Ovaj blagdan upućuje nas da je Bog od početka izabrao
Mariju i pripremao je da mu postane suradnica na velikom djelu spasenja. Neka nam
ona, koja se dokazala kao najbolja Božja suradnica i najbolja učenica svoga Sina,
pomogne da ga beskompromisno nasljedujemo.