Odvažna, ponizna i žarka molitva čini čuda – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi
na jutrošnjoj svetoj misi u Domu Sveta Marta, na kojoj je sudjelovala skupina zaposlenika
naše radijske postaje u pratnji patra Lombardija. Današnji ulomak iz evanđelja
govori o nemoći učenika da ozdrave jedno dijete, a mora intervenirati Isus koji se
pak žali na nevjeru nazočnih, i dječakovu ocu koji traži pomoć odgovara da je sve
moguće onomu tko vjeruje. Papa je primijetio da često i oni koji ljube Isusa ne vjeruju
svojoj vjeri i ne predaju se posvema Isusu. Ali zašto to nepovjerenje? Uvjeren sam
da se srce ne otvara, zatvoreno srce, srce koje želi držati sve pod nadzorom – odgovorio
je Sveti Otac. Srce se dakle ne otvara i ne prepušta Isusu nadzor nad stvarima
– protumačio je Papa dodajući: A kad su ga učenici upitali zašto nisu mogli ozdraviti
dječaka, Isus odgovara da se „ta vrsta đavola nikako ne može istjerati osim molitvom“.
Svi mi u sebi imamo malo nevjere. Potrebna je žarka molitva, a ta ponizna i žarka
molitva omogućuje Isusu da čini čudesa – ustvrdio je Papa. Molitva po kojoj se
zbiva čudo, neki izvanredni pothvat, mora biti istinska, posvema nas obuzimati – ustvrdio
je Sveti Otac te glede toga ispričao čudesni događaj u Argentini. Sedmogodišnja je
djevojčica teško oboljela a liječnici su joj davali nekoliko sati života. Otac, električar,
„čovjek vjere“ bio je izvan sebe i u tom je bezumlju uzeo autobus i zaputio se u svetište
u Lujahu, udaljeno sedamdeset kilometara. Stigao je poslije 21 sat, kada je sve
bilo zatvoreno. On se počeo moliti Gospi, rukama naslonjenim na željezna vrata. Molio
je, molio, plakao i molio... cijelu noć. Taj se čovjek borio, borio se s Bogom da
izliječi njegovu djevojčicu. Poslije šest ujutro, otišao je na autobusni kolodvor
i autobusom se vratio kući, u bolnicu, oko devet sati zatekavši uplakanu suprugu.
Pomislio je na najgore. Što se događa? Ne shvaćam, ne shvaćam, što se dogodilo? Ma,
došli su liječnici i rekli mi da je nestalo vrućice, da dobro diše, da nema ništa.
Ostavit će je još dva u bolnici, ali ne shvaćaju što se dogodilo. A to se još događa,
da?, ima čudesa – ustvrdio je Papa dodajući da je potrebno moliti srcem. Odvažna
molitva, koja se bori da se dogodi čudo; a ne molitve iz uljudnosti, molit ću za tebe:
izmolim Očenaš, Zdravo Marijo i zaboravim sve. Ne, potrebna je hrabra molitva, kao
ona Abrahamova koji se borio s Bogom da spasi grad, kao Mojsijeva koji je molio uzdignutih
ruku i umarao se moleći Gospodina; kao molitva brojnih osoba, mnoštva ljudi koji vjeruju
i s pouzdanjem mole – rekao je Sveti Otac, dodajući. Molitva čini čudesa, ali
moramo vjerovati! Uvjeren sam da možemo izmoliti lijepu molitvu... i danas mu, cijeli
dan govoriti: Vjerujem, Gospodine, pomozi mojoj nevjeri... a kad nas traže da molimo
za narod ispaćen ratom, za sve izbjeglice, da se no događaju sve sadašnje drame, valja
moliti, ali srcem moliti Gospodina: Učini to!, i reći mu: Vjerujem, Gospodine! Pomozi
mojoj nevjeri koja se zbiva i u molitvi. Učinimo to danas – zaključio je papa Franjo.