2013-05-11 18:54:33

Uz misna čitanja sedme vazmene nedjelje razmišlja p. Stjepan Šuflaj


RealAudioMP3 Jednom ne tako davno čuo sam jednu misao koja kaže da je svaki rastanak zapravo početak nekog novog susreta. Razmišljajući o Isusovoj svećeničkoj molitvi koju nam u današnjem evanđelju Crkva nudi za razmatranje možemo uočiti da nitko prije niti poslije Krista nije izrazio toliko strastvenu ljubav prema čovjeku. Ona mu je bila jedini i temeljni smisao poslanja. Stoga valja obratiti pažnju na dvije ključne misli. Isus želi ujediniti ono što je bilo razjedinjeno između čovjeka i Boga po grijehu naših praroditelja. Po Isus Kristu mi ulazimo u novi savez s Bogom i zato Isus moli za jedinstvo, ono prvotno jedinstvo čovjeka i Boga koje grijehom bijaše narušeno, degradirano i napuklo. Isus sve što čini, čini u zajedništvu s Ocem. To je neraskidiva veza ljubavi koja nam se daruje bezuvjetno, koja nam pruža jednu novu mogućnost da u zajedništvu s Ocem i Sinom baštinimo život vječni. Upravo slava o kojoj Isus govori nije ništa drugo već nova šansa da se čovjek varati na svoje izvore, da se obnovi slika Božja u nama i da kroz perspektivu novog saveza čovjek postane novo stvorenje, sposobno prihvatiti i živjeti ono dostojanstvo koje mu pripada po naravi. Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju. Psalmist govori o tom dostojanstvu kada kaže: «Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži» (Ps 8, 6-7). To jedinstvo i slavu koju Isus kao Spasitelj nudi nije bezuvjetna. Uvjetovana je čovjekovim pristankom. Upoznati Krista znači spoznati da jedinstvo i slava nisu tek neki ideali proizašli iz čovjekovih humanističkih težnji za boljim svijetom, nego kroz vjeru i uzajamnu ljubav, te dvije dimenzije postaju živo tkivo i neraskidiva veza Stvoritelja i stvorenog. Gospodin nas poziva da prihvatimo slavu kao dar Očev koja će se po Uskrsnoj žrtvi Jaganjčevoj darovati svima koji je žele prihvatiti. Ta ponuda nije ništa dugo doli neizreciva ljubav Očeva prema čovjeku. Slava o kojoj Isus govori nešto je potpuno drugo od slave kakvu svijet u svojoj taštini često stavlja u prvi plan. Ljudska slava često teži da bude dominantna, da bude na društvenoj ljestvici vrednovana i čašćena, ne bi li u svom dubokom egoizmu postigla kakvu takvu cijenu pred drugim i u očima drugih. Isusova slava je slava Onoga koji je došao da služi a ne da bude služen, Onoga koje je ušao u naše smrtno tijelo da bi ga preobrazio i oživio za novi i neprolazni život, Onoga koji se s nama poistovjetio, u svemu osim u grijehu. To je slava Onoga koji se udostojao oprati noge svojim učenicima ne bi li im dao primjer služenja i poniznosti, primjer ljubavi i zajedništva.
U Otkrivenju, sveti Ivan apostol prenosi glas Onoga koji mu se objavljuje kao Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! I nadalje kaže: «Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad! » (Otk, 22, 14). Prati haljine znači dopustiti da milost Božja kojom smo zahvaćeni, koju smo spoznali i prihvatili, u nama tako djeluje da iz dana u dan napravimo barem jedan napor ne bi li starog čovjeka, uprljanog grijehom i nevoljom, promijenili u novog čovjeka, dostojnog dostojanstva koje mu po Božjem udjelu u stvaranju pripada. Mudrost kaže: Ako se izmiriš sam sa sobom, pomirio si se sa svijetom, a ako se pomiriš sa svijetom pomirio si se s Bogom.
Molimo Gospodina da nas ta milost prati i vodi po Duhu Svetom i zagovoru Blažene Djevice Marije na putu prema vječnoj slavi u Kristu i po Kristu. Amen!








All the contents on this site are copyrighted ©.