Kršćani su radosni muškarci i žene – istaknuo je Papa tijekom prijepodnevne svete
mise, tvrdeći da kršćanska radost ne dolazi od prolaznih stvari, nego je dar Gospodina
koji iznutra ispunja kršćanina. S Papom su koncelebrirali nadbiskup Méride Baltazar
Enrique Porras Cardozo, te benediktinski opat primas Notker Wolf u nazočnosti skupine
zaposlenika naše radijske postaje na čelu s patrom Lombardijem. Kršćanin je svjedok
istinske radosti koju daje Isus – ustvrdio je Papa u propovijedi ističući radost Kristovih
učenika između Uzašašća i Duhova. Kršćanin je čovjek radosti, to nas uči Isus i Crkva,
posebice u ovom liturgijskom vremenu. Što je ta radost? Je li to trenutačno veselje?
Ne, nije to. Veselje je dobro, dobro je razveseliti se, ali radost je nešto više,
drugačija je radost. Ona ne ovisi o sporednim, trenutačnim raspoloženjima, ona
je nešto dublje, ona je dar. Ako želimo uvijek biti veseli, onda je veselje ležernost,
površnost, u kojoj nema kršćanske mudrosti, bivamo otkačenima, naivnima, sve je veselje,
zar ne? Radost je nešto drugo, ona je dar Gospodinov, iznutra nas ispunja. Ona je
kao pomazanje Duha. Ta se radost očituje u sigurnosti da je Isus s nama i s Ocem –
objasnio je papa Franjo pitajući: Možemo li tu radost uliti u bocu kako bismo je
uvijek nosili sa sobom? Ne – odgovorio je Papa. Jer ako tu radost želimo za sebe ona
se na kraju razboli, srce naše postane zgužvano, a naše lice više ne odražava tu veliku
radost nego nostalgiju, nezdravu potištenost. Katkada potišteni kršćani izgledaju
više kao kiselo povrće nego radosnici čiji je život lijep – ustvrdio je Papa. Radost
ne može mirovati, mora biti u pokretu. Radost je putujuća krjepost. Ona je putujući
dar, hodi na putu života, hodi s Isusom: propovijedati, naviještati Isusa, radost
produžuje i proširuje put. Ona je uistinu krjepost velikih, koji se uzdižu iznad malenkosti,
koji su iznad ljudskih sitničavosti, koji se ne bave sitnicama zajednice, Crkve. Takvi
uvijek gledaju u daljinu – ustvrdio je papa Franjo. Ponavljajući da je radost putujuća,
rekao je da kršćanin radosno pjeva i hoda noseći radost. Radost je putnička krjepost,
ona je više nego krjepost, ona je dar. Taj nas dar uvodi u krjepost velikodušnosti.
Kršćanin je velikodušan, ne može biti malodušan. A velikodušnost je krjepost odaha,
putujuća krjepost ispunjena Duhom Svetim. Naročito u ovim danima, Crkva je pozivana
i nas poziva da molimo za milost radosti, također i želje, jer želja kršćanski život
vuče naprijed. Što ti je želja veća, veću ćeš imati radost – ustvrdio je Sveti Otac.
Kršćanin je muškarac, kršćanin je žena želje: na putu života treba uvijek željeti
više. Molimo od Gospodina tu milost, taj dar Duha Svetoga: kršćansku radost. Udaljena
je od tuge, udaljena je od jednostavnog veselja, radost je nešto drugo. Ona je milost
koju valja isprositi – zaključio je Papa dodajući da danas ima razlog za radost jer
se u Rimu nalazi Tawadros II., aleksandrijski patrijarh. To je razlog za radost, naglasio
je Papa, jer brat dolazi u Rim vidjeti Crkvu da razgovara, da zajednički prođemo dio
puta.