Bez Crkve se ne može vjerovati u Isusa, i ako kršćani nisu od Isusovih ovaca, njihova
je vjera površna – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na Misi koju je u utorak,
23. travnja, predvodio u kapeli Paolini u Vatikanu. Na liturgijski spomen svetoga
Jurja, kada slavi imendan, Sveti je Otac suslavio Misu s kardinalima koji borave u
Rimu, još jednom potičući da se ne „pregovara“ sa svjetovnošću. Htjeti živjeti
s Isusom, ali bez Crkve, apsurdno je, rekao je Pavao Šesti. Ne može se vjerovati u
Isusa bez Crkve, dodaje papa Franjo. Crkva je majka kršćanâ, nema drugoga mjesta gdje
bi se mogli tako nazvati. Shvatili su to prije dvije tisuće godina u Antiohiji, gdje
su kršćani prvi put bili tako nazvani. I to je papa Franjo želio istaknuti tumačeći
tri pouke iz čitanja Djela Apostolskih. U njemu se govori o kršćanima koji se, izbjegavši
progon u Jeruzalemu, raspršuju po Feniciji, Cipru i Antiohiji, propovijedajući posvuda
Evanđelje. Današnje me čitanje potiče na razmišljanje kako se upravo u trenutku
kada počinje onaj progon, pojavljuje misionarsko obilježje Crkve – primijetio je Sveti
Otac na početku propovijedi, govoreći bez unaprijed pripremljenoga teksta. Međutim,
taj spontano rođeni navještaj uznemiruje apostole, koji stoga reagiraju. Ali, u Jeruzalemu
je zbog toga netko postao nervozan – napomenuo je Papa – pa su poslali Barnabu u 'apostolski
pohod'. Možda bismo, u pomalo duhovitom smislu, mogli reći da je taj Barnabin apostolski
pohod teološki početak nauka vjere. On je pogledao, i vidio da stvari idu dobro. Tako
je Crkva više Majka, Majka više djece, brojne djece – istaknuo je Sveti Otac. Crkva
je Majka koja nam daje vjeru, Majka koja nam daje identitet – napomenuo je potom papa
Franjo te istaknuo – ali kršćanski identitet nije osobna iskaznica. Kršćanski je identitet
pripadnost Crkvi. Jer, Isusa nije moguće pronaći izvan Crkve (…) Majka Crkva je ona
koja nam daje Isusa, daje nam identitet koji nije samo znak, nego je pripadnost. Identitet
znači pripadnost – istaknuo je Papa. Treća točka u Papinu razmišljanju odnosila
se na radost koja se rađa u srcu onoga koji evangelizira, a koju je Barnaba osjetio
kada je u Antiohiji ustvrdio da nadahnuti navještaj onih kršćana čini čuda. Navještaj
je to – podsjetio je Papa – koji započinje progonom, velikom žalošću, a završava u
radosti. Ako želimo ići malo putom svjetovnosti, pregovarajući sa svijetom (…), nikada
nećemo imati Gospodinovu utjehu. A ako tražimo samo utjehu, ona će biti površna, neće
biti ona Gospodinova; bit će to ljudska utjeha. Crkva uvijek ide između Križa i Uskrsnuća,
između progonâ i Gospodinove utjehe. I to je put; tko ide tim putom ne griješi – istaknuo
je papa Franjo. Sveti se Otac na kraju propovijedi ponovno, jasnim riječima, osvrnuo
na identitet vjere. Ne može se vjerovati u Isusa bez Crkve – rekao je Papa navodeći
Isusa koji u Evanđelju kaže: „Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca!“. Ako
nismo 'Isusove ovce', vjera ne dolazi. To je onda površna vjera, bez sadržaja (…)
I molimo Gospodina za tu pareziju, to smjelo naviještanje evanđeoske istine koja oslobađa,
za apostolski žar koji nas potiče da svi mi, kao braća, idemo naprijed, noseći Isusovo
ime u krilu Svete Majke Crkve i, kako je govorio sveti Ignacije, hijerarhijske i katoličke
– napomenuo je papa Franjo.